Podcijenjeni Argentinac zaplesao je ovoga ljeta tango u maniri Rudolfa Valentina. Ako je i bilo nekoga tko je sumnjao, partija protiv Reala je krunski dokaz. Popularnost Luisa Ibaneza ovih dana je na vrhuncu.
- Znam da nemam tehniku kao Ronaldinho i poneki moj udarac završiti će tamo negdje oko korner zastavice, ali na travnjaku ću ostaviti srce - reći će Lučo. 
Razmišljao o povratku
Jeftina patetika ili iskrenost? Dugo ga znamo i ne može nas prevariti. Iskrenost je njegov adut, ali odmah poslije borbenost. A to zapravo i ne treba čuditi ako se uzme u obzir gdje je odrastao. Fort Apache jedan je od onih kvartova Buenos Airesa u kojem svaki ulazak ponekog “dođoša” postane prava mala avantura. A izlazak bez posljedica ravan je dobitku na lotu.
I možda je baš zbog tog srca Lučo ovih dana na konju! Svim podcjenjivanjima koje su ga pratile od dolaska u Maksimir unatoč. Tko bi se nadao takvom raspletu, ako znamo da je početkom lipnja bio u klasičnom “knock downu”. Inzistiranje na ostanku Cufrea protumačio je kao nedostatak povjerenja...
- Nije mi bilo lako, jer činilo se kako ne vjeruju u mene. Dolazio bih doma i plakao. Razmišljao sam čak i o povratku u Argentinu - priznaje Lučo umjesto kojeg je otišao Vahid Halilhodžić.
Podrška Marija Tota
- O svakom treneru sve najbolje. Čovjek je imao viziju i slijedio je. A zašto me nije gotivio, ne znam. Mene je najviše smetalo što sam jednu utakmicu naprijed, drugu iza, a treću završio na klupi. Pa kako da se onda dokažem? - pita se Luis Ibanez koji kredite za dobar epilog ponajviše šalje prema bivšem treneru Mariju Totu.
- I dok je bio Vahin pomoćnik stalno me hrabrio. I sada kad se sretnemo mi otvoreno kaže što je dobro, a što loše u mojoj igri - kaže Ibanez koji tvrdi kako najbolje tek slijedi.
- Taktički sam bolji igrač nego što sam bio prije, ali još uvijek smatram kako nisam na razini na kojoj sam bio u Boci. Ima tu prostora - završio je ljubimac maksimirskih tribina.
[uredio hardek - 25. rujna 2011. u 00:00]