Hej šupci, pa gdje ste? Evo, samo da vam ispričam kako smo sinoć Truli, Kruno Jurčić i ja zapalili u Mađarsku po neke sitnice.
Čim smo prešli granicu, Truli i Kruno su odmah dobacili:
-Mića,
kad smo već tu, nije nam daleko ni Ukrajina. Ubaci u šestu, pa via
Budimpešta pravac na istok da nam ukrućena spolovila omaste brk sa
svježim ukrajinskim jumfovima.
Mislim, nije da mi se nije dalo, ali
ipak naš put u Mađarsku je bio drugog karaktera. Naime, bribližava se
Helloween i bilo je nužno nabaviti dobre maske. A s obzirom da je u
Mađarskoj sve jeftinije, odlučili smo otići malo u šoping i ušparati
koju kunu za vrijeme recesije.
Prvu pauzu pravili smo na benzinskoj u
Nađkaniži(Nagykanisza). Čim sam uzeo ono crijevo da usipam gorivo, neka
studentica što pere šofer-šajbe me je valjda prepoznala, te je odmah
kleknula i posegnula za mojim... ciferšlusom na hlačama.
-"Mića, ti
pustiti da ja tebi popušiti prije nego ja pasti u nesvjest!: vikala je
klinka na lošem hrvatskom. Zapravo, razumio sam samo riječ
"popušiti",
pa mi je odmah automatski pala riječ
"Hajduk" na pamet, a s kako ne bi
volio da pomisli da sam Dalmatinac, gurnuo sam joj zgužvanih 100€ u
grudnjak i otišao, dok su Truli i Kruno plaćali račun i kupili
paketić
rizli. I sad da ne duljim, u Budimpešti smo najzad našli točno to po šta
smo došli. Sa velikim iznenađenjem gledali smo kako se i u Mađarskoj
najviše prodaju maske sa likom Anasa Sharbinija i Hrvoja Maleša.
Važno
je bilo izgledati što strašnije, pa si je Kruno odmah kupio ovu potonju.
Ja sam se pak odlučio za kupovinu bijelih Konzumovih potkošulja(čitaj
Hajdukovih dresova) i oni će mi biti sasvim dovoljni da njima poplašim
prvašiće kad se budu vraćali iz škole, iako me je cigić-prodavač na
tržnici odmah opomenuo da će me vjerovatno zvati i šupkom ako me vide u
toj bjelini. Pri povratku u Zagreb zastali smo na Balatonu. Nisam još ni
parkirao kraj jezera a Truli i Kruno su već za 20 €urića dali nekim
ofucanim kurvama da im pocuclaju ćune.
Nakon što smo večerali,
ukrcali smo se na brod, odlučili malo krstariti i zabaviti se sa
mađarskim junfericama, jer nam je od budžeta kojeg smo planirali
potrošiti ostalo još nekih 10-ak tisuća HRK-a. Međutim, čim sam izašao
malo na palubu da udahnem svježeg zraka, kapetan broda me prepoznao kao
najvećeg karača Dalmatinaca u povjesti, te me zamolio da preuzmem ulogu
kapetana bar dok traje naša plovidba, jer bi mu to, kao, bila velika
čast. Pristao sam uz nagovor i stavio njegovu kapu na glavu. Da ne
duljim, nekih 1/2 sata kasnije začu se Jurčićevi i Trullijevi povici:
-"Kapetane, kapetane, imamo slijepog putnika na brodu i priča dalmatinskim naglaskom."
-Šta? Slijepi putnik na mom brodu? Odmah ga bacite u vodu!: naredim im obojici.
Nije prošlo 10 min. dolaze opet Kruno i Truli k meni i pitaju me:
-Kapetane, Vaša zapovjed je izvršena, a šta ćemo sad sa njegovim psom vodičem?
E
jebiga sad, nema veze, pomislih ja u sebi i istovremeno diveći se
kartama za Ligu prvaka (Real M. vs. Dinamo Z.) koje sam držao u ruci...
:-)