plavi romb je napisao/la:
Hej šupci, pa gdje ste? Evo, samo da vam ispričam kako smo sinoć Truli, Kruno Jurčić i ja zapalili u Mađarsku po neke sitnice.
Čim smo prešli granicu, Truli i Kruno su odmah dobacili:
-Mića, kad smo već tu, nije nam daleko ni Ukrajina. Ubaci u šestu, pa via Budimpešta pravac na istok da nam ukrućena spolovila omaste brk sa svježim ukrajinskim jumfovima.
Mislim, nije da mi se nije dalo, ali ipak naš put u Mađarsku je bio drugog karaktera. Naime, bribližava se Helloween i bilo je nužno nabaviti dobre maske. A s obzirom da je u Mađarskoj sve jeftinije, odlučili smo otići malo u šoping i ušparati koju kunu za vrijeme recesije.
Prvu pauzu pravili smo na benzinskoj u Nađkaniži(Nagykanisza). Čim sam uzeo ono crijevo da usipam gorivo, neka studentica što pere šofer-šajbe me je valjda prepoznala, te je odmah kleknula i posegnula za mojim... ciferšlusom na hlačama.
-"Mića, ti pustiti da ja tebi popušiti prije nego ja pasti u nesvjest!: vikala je klinka na lošem hrvatskom. Zapravo, razumio sam samo riječ
"popušiti", pa mi je odmah automatski pala riječ
"Hajduk" na pamet, a s kako ne bi volio da pomisli da sam Dalmatinac, gurnuo sam joj zgužvanih 100€ u grudnjak i otišao, dok su Truli i Kruno plaćali račun i kupili
paketić rizli. I sad da ne duljim, u Budimpešti smo najzad našli točno to po šta smo došli. Sa velikim iznenađenjem gledali smo kako se i u Mađarskoj najviše prodaju maske sa likom Anasa Sharbinija i Hrvoja Maleša.
Važno je bilo izgledati što strašnije, pa si je Kruno odmah kupio ovu potonju. Ja sam se pak odlučio za kupovinu bijelih Konzumovih potkošulja(čitaj Hajdukovih dresova) i oni će mi biti sasvim dovoljni da njima poplašim prvašiće kad se budu vraćali iz škole, iako me je cigić-prodavač na tržnici odmah opomenuo da će me vjerovatno zvati i šupkom ako me vide u toj bjelini. Pri povratku u Zagreb zastali smo na Balatonu. Nisam još ni parkirao kraj jezera a Truli i Kruno su već za 20 €urića dali nekim ofucanim kurvama da im pocuclaju ćune.
Nakon što smo večerali, ukrcali smo se na brod, odlučili malo krstariti i zabaviti se sa mađarskim junfericama, jer nam je od budžeta kojeg smo planirali potrošiti ostalo još nekih 10-ak tisuća HRK-a. Međutim, čim sam izašao malo na palubu da udahnem svježeg zraka, kapetan broda me prepoznao kao najvećeg karača Dalmatinaca u povjesti, te me zamolio da preuzmem ulogu kapetana bar dok traje naša plovidba, jer bi mu to, kao, bila velika čast. Pristao sam uz nagovor i stavio njegovu kapu na glavu. Da ne duljim, nekih 1/2 sata kasnije začu se Jurčićevi i Trullijevi povici:
-"Kapetane, kapetane, imamo slijepog putnika na brodu i priča dalmatinskim naglaskom."
-Šta? Slijepi putnik na mom brodu? Odmah ga bacite u vodu!: naredim im obojici.
Nije prošlo 10 min. dolaze opet Kruno i Truli k meni i pitaju me:
-Kapetane, Vaša zapovjed je izvršena, a šta ćemo sad sa njegovim psom vodičem?
E jebiga sad, nema veze, pomislih ja u sebi i istovremeno diveći se kartama za Ligu prvaka (Real M. vs. Dinamo Z.) koje sam držao u ruci... :-)
Odakle ti ovo... zadnji put sam Mićine anegdote čitao na komentarima SN, tj. prije nego što su se pojavili ovi kometari Facebook stručnjaka.