Ne pozdravljaju oni ni ostale tribine, odnos između publike i igrača je davno mrtav. Ne znam kako bi i bio živ kada su oni ovdje obični prolaznici koji se nadaju što prije otići. Ovdje više nema ničega, nema kulta velikog kluba, nema poštovanja, nema navijača, nema publike, nema ni igrača. Ne znam koga bi to navijači trebali slaviti? Kovačića koji recimo da je rođen u 70ima, ostao bi u Dinamu 15 godina, dobio kapetansku traku i ostao upisan u povijesti kao jedan od najboljih igrača vjerojatno. Ovako će on s 18 godina otići, kako tako Dinamo može biti velik klub? Uopće nije čudno da se navijači više vežu za Cufrea, Kocha i ekipu, jer oni ovdje nisu došli zbog novaca, zaradili su dovoljno, ne trebaju se nigdje prodati, mogli su ostati sjediti na klupi na zapadu, ipak su došli ovdje jer žele igrati i ostavljaju srce na terenu i znaju poštovati navijače i uopće nije čudno da ih publika više voli, nego domaće igrače, kojima je samo pitanje dana koliko će još ostati..

I ne krivim ja za ovo upravu, to je pitanje današnjeg nogometa općenito, gdje je 20 klubova i njihovih tajkuna uništilo svaki smisao nogometa. Prirodno je da igrači žele u jaču ligu i više novaca, a isto tako je prirodno da onda publika i zaobilazi Maksimir i da ih ne cijeni, jer zašto bi ih i cijenila kad oni igraju za svoj džep? Po čemu se oni razlikuju od stranaca ovdje?

Kad dođe igrač kalibra Modrića, Bobana i sličnih koji će reći, ja želim cijelu karijeru igrati u Dinamu, jer mi je Dinamo ljubav (a nije da će ovdje ostat kruha gladan, osigurat će i sebe i unuke i praunuke) budi siguran da će mu se Maksimir klanjati, a ljudi ponovo vratiti podržati takve dečke..

Do tada nema potrebe ni forsirati neki odnos navijača i igrača i neke legende i slično. Jebeš ti legende koje igraju u Dinamu od 17-19 godine i 33 do 34.. odnosno dobar im je klub dok se ne afirmiraju i kasnije kad ih više netko neće dolaze ovdje prodavati navijačima maglu o ljubavi.