Najveći problem s pozdravljanjem igrača, je da bi oni pozdravljali da smiju.
I tu, moj broj jedan, dolazimo do problema zbog kojeg ja bojkotiram ovaj Dinamo, i bojkotirati ću ga dok god je ta osoba tamo u ovakvoj konstelaciji. Meni nije teško, Dinama je bilo i bez mene, biti će ga i poslije mene, i mislim da kad već nema načina da kažem kaj mislim o ovakvom Dinamu na izborima, da je korisno da to napravim nedolaskom dok god je takav.
Jedna osoba, jedan zaposlenik, koristi instituciju NK Dinamo u svoje privatne svrhe. Koristi Dinamov prostor, Dinamov stadion, Dinamove rezultate, Dinamove legende, Dinamove igrače, neke Dinamove navijače, Dinamove panele i panoe, Dinamovu povijest, Dinamov utjecaj u medijima, Dinamove donacije, Dinamove sponzore, Dinamove novce, Dinamovu posjetu, Dinamovo plaćanje poreza, sve Dinamovo, a ne svoje, koristi u svrhu dokazivanja da je baš on, i isključivo on, jedini, za vjeke vjekova, sposoban raditi na tom radnom mjestu u instituciji NK Dinamo.
Tako će, zapamti kaj sam ti rekao, prije ili kasnije, ovi Dani Dinama, postati Dani Zdravka Mamića, gdje će se mahati sa 20 000 "pravih" navijača, a ne onih "idiota i huligana", kao dokazom za jednu jedinu stvar, teoriju da je Zdravko Mamić jedan jedincati na planeti sposoban raditi na određenom radnom mjestu u stogodišnjoj instituciji NK Dinamo.
I od jedne pohvalne akcije, će se napraviti sprdačina.
I, nema tog rezultata koji vas može opravdati za to što ste pristali na taj aranžman, na korištenje jedne realno velike i ponosne institucije u privatne svrhe jednog čovjeka, specijalno zato kaj bi već do sad morali shvatiti da rezultat uopće nije mjerilo uspješnosti, niti ono kaj motivira navijače zbog kojih klub i postoji.
Sport je tu da inspirira, temeljno se radi o ponosu, o ponosu zbog pripadnosti nekog grupi, ponosu kojeg možeš osjećati zbog rezultata ako je on napravljen na način da inspirira i izaziva ponos (a očigledno je da ovi rezultati to ne čine, jer, primjetio si valjda, ljudima puca kurac), ali ga možeš osjećati i zbog drugih stvari, kaj je baš za Dinamo bilo karakteristično u valjda 30 godina s tek jednim naslovom...no Mamićev Dinamo već dugo praktično nikog ne inspirira, ne zadovoljava, specijalno ne veseli, čak je došlo do mjere da rijetke i može rastužiti ma što se s njime dogodilo.
I sad kad je usrao motku, i kad je pokušao uništiti svakog tko mu se usprotivio, e sad je "ko nas bre zavadi", i "ajmoooo".