Kolege iz svlačionice zovu ih “tandem snova” ili “Blue Brothers”. Gledali smo ih u akciji na slovenskim pripremama, još se traže, pokušavaju uhvatiti linije kretanja, što bolje kombinirati, otvarati prostor, jedan drugom asistirati. S obojicom smo sjeli u klupskim prostorijama Dinama. Krenula je priča, opuštena, često prekidana smijehom simpatičnih napadača Modrih.

Dok je Beqiraj govorio, Ivan je kimao glavom kako bi potvrdio njegove riječi.

- Dosta je toga što se kod nas poklopilo. Nas dvojica bit ćemo idealan tandem! Znate kako je to. Na pripremama se ne može previše toga pokazati. Imali smo naporne treninge, noge su bile teške poput olova, sad ćemo uhvatiti svježinu i - proraditi! - zaključio je Fatos svoju uvodnu priču.

I mi vjerujemo da hoće. Ali statistika je ponekad nezgodna igra brojki. Na tri ozbiljne utakmice na Pohorju - Ružomberok, Slask i Baku - “tandem snova” zabio je samo jedan gol. Onaj Krstanovićev iz jedanaesterca protiv Azerbajdžanaca. Nije nešto za pohvalu, zar ne?

- Jest, očekivao se više golova od nas dvojice. Pa da, ne kažem da nije, ali ponavljam, treninzi su bili dosta naporni, noge nisu slušale, teško se dolazilo do šansi za postizanje golova. To je bio glavni razlog. Sad kad dođu ove “prave” utakmice, tu moramo pokazati da smo golgeteri - objašnjavao je statistiku Beqiraj.

Krstanović je sa 19 pogodaka u dresu Zagreba bio najbolji strijelac prvenstva prošle sezone. Može li to ponoviti?

- Sad sam u jačem klubu, Dinamo igra napadački pa se nadam da ću zabiti još više golova. Znači, brojka 19 po sezoni više me ne zadovoljava. Nadam se da ću opet biti najbolji strijelac prvenstva!

Fatos je prošle sezone zabio 8 golova u prvenstvu, dodao je još nekoliko u Kupu. Kad smo ih pitali, znači li to da će slijedeće sezone skupa zabiti oko 40 golova, odmah su skočili.

- Zašto ne, ta brojka bi bila sasvim O.K!