blaž 1986, prestanite nas navijače Dinama na ovim stranicama daviti vašim privatnim ratom protiv Zdravka Mamića. Kao što vidiš ni Zdravko Mamić ne koristi ove stranice za vaš rat. Odite u kino Mosor i tamo pjevajte borbene pjesme a možete nastaviti šarati zagrebačke fasade sa originalnim parolama tipa "Mamiću cigane" ili "Mamiću odlazi", samo pazite da vas netko prilikom šaranja ne upuca.

U čemu je problem?
Ovo je i u interesu navijača i u interesu kluba, a bogme i svih simpatizera. Navijači su potrebni klubu, lijepo je što je protiv Neftcija bio pun stadion ali bez navijača to nije to... jednostavno se mora naći neko rješenje, kompromis iako obe strane na njega ne pristaju.
Klub bez navijača je klub bez duše.

Ti nisi dinamovac pa te se Dinamo ne tiče?

vidi vidi 666 i prijeti..

Gle ovak stari, nemoj molim te o onom o cemu ti, a ni vecina onih iz zbora "otkad te nemam samo cekam na taj dan, i opet sanjam tisuce te bodre", ne znaju puno.

Kakvo zajednistvo navijaca prije 20, 30, 35 godina????

Kakav osjecaj pripadnosti klubu???

U vremenu u kojem pricas da li znas sto se dogadjalo u zlosretnom maksimirskom klubu?

Gubili smo prvenstva koja su nam sudski priznata, poradi nesposobnosti tadasnjih celnih ljudi kluba Vida Rocica i Stefa Potlaceka (ne bi se sceli nikome zameriti, znate kaj...)

Nakon jedne od najposjecenijih sezona u povijesti kluba (82/83 u kojoj smo par kola prije kraja izgubili trku s Partizanom, prventveno poradi neznanja i nesposobnosti tadasnjeg trenera Cire Blazevica, ali i sudackih  igara izvan terena), gdje je na tribinama bilo tijekom sezone prosjecno 24 000 ljudi (vise nego prethodne sampionske sezone), uprava kluba na celu s predsjednikom Tomislavom Mrazom proglasava BANKROT. Bankrot tada najpopularnijeg hrvatskog sportskog kluba, jedinog prvoligasa najbogatijeg grada tadasnje eseferjot. Za usporedbu duplo manje i 6 puta siromasnije Sarajevo imalo je dva prvoligasa od kojih ni jedan ako u obzir uzmemo uspjehe klubova tijekom tih godina, nije rezultatski zaostajao za Dinamom (Sarajevo je osvojilo naslov, Zeljo je dosao do polufinala Kupa uefe)... Bankrot i kolaps kluba, od kojeg se klub nije oporavio iducih 5,6 godina, u tijekom kojih je samo jednom izasao u Europu. E 5 godina od Porta do Besiktasa DINAMO NIJE IGRAO EUROPU. Za zaviscu sam tih tinejdzerskih godina morao gledati sportske srijede kako ne samo Zvezda, Hajduk, Partizan igraju u eurokupove, vec kako jedna Rijeka gazi Valladolida i Reala, kako Zeljo i Radnicki Nis ulaze u polufinale Kupa uefe, a Velez u cetvrtfinale, kako Europu igraju Vardar, Vojvodina, Sarajevo, Rad, Borac Banja Luka, Napredak Krusevac...  A MOG DINAMA NEMA NIGDJE... NIGDJE...

I kad je tog 5. listopada 1988 na Maksimir stigao Besiktas s bivsim partizanovcem Radom Zaladom na vratima, ja sam se osjecao kao kad malo dijete dobije biozicni poklon. Europa u Maksimiru sto je to. Pa smo prosli taj Besiktas i dosao je Stuttgart, 26 listopada iste godine. Izgubioli smo, ali ja sam se i dalje osjecao cudno ponosim. Njemci su igrali u Maksimiru...

A sto li se svih tih godina dogadjalo u Maksimiru? Imali smo toliko nesposobnu upravu da godinama nismo mogli potpisati ni jednog kvalitetnog igraca iz tadasnjeg drzave, da nam ih Zvezda, Hajduk i Partizan ne uzmu pred nosom. Piksi Stojkovic, Vokrri, Djurovski Sloskovic, Pancev, Bursac, Gracan, Susic, Suljo Halilovic (ne Sead vec Sulejman) i deseci drugih igraca godinama su zaobilazili Dinamo, poradi nesposbnosti tadasnjih uprava i pristupali Hajduku, Zvezdi i Partizanu, jer su im isti uvijek nudili za klasu bolje uvijete nego sto im je to nudio Dinamo. I onda 1987. konacno dovedeno jedno veliko ime Harisa Skoru. Toliko smo u upravi imali nesposbne ljude da je osobno tadasnji (polu)trener Ciro Blazevic morao ici po Skoru i prakticki ga za ruku doveo s butmirskog aerodroma u Maksimir ( a sportsjke donijele iduceg jutra preko cijele naslovnice "Skoro potpisao" , jer eto monacno je i Dinamo nakon toliko susnih godina doveo nekoga za koga su bili zainteresirani Zvezda i Hajduk). Samo primjeri da je Zdravko Mamic tada, u ljeto 1983, kad je proglasen bankrot kluba, sam obilazio ZG poduzetnike i skupio potrebiti novac da Marko Mlinaric, ne otprasi za Hajduk koji mu je nudio bolje uvijete (kao sto je godinu dana kasnije pod jos vazecim ugovorom otprasio Mlinaricev drug, Stef Deveric). Anonimnom donacijom je sprijecen u zimu 1981 odlazak danasnjeg draganickog rancera Velimira Zajeca u Olimpiju. Da dobro vidite Olimpiju, Olimpija mu je mogla ponuditi vise nego Dinamo, koji mu nije mogao ispuniti ono sto je garantirao ugovorom.  

Pa proljece 1987., kada se dogodio raskol u upravi kluba, kada su se Drpic , Kuhada i Gajski pobunili protiv samovolje, financijskih malverzacija totalno nesposobne uprave na celu s komunistickim gavanom predsjednikom Ivom Vrhovcem, te direktorom, beogradsko-zagrebackim piskaralom Perom Zlatarom. Pa tri godine prije toga (1984.), kad se klub grcevito bori za ostanak u prvoj ligi, dolazak za predsjednika kluba tada celnog covjeka tada najmocnije banke (PBZ) u Jugoslaviji ultrasposbnog Nevena Baraca (devedesetih prokazatelja ortackog ugovora u Dubrovackoj banci). Koji je samo dva mjeseca nakon sto je uvidio gdje je dosao, iz maksimirskog kosmara pobjegao glavom bez obzira.

Pa kad je situacija krajem 80-ih u klubu koliko toliko sredjena, kad su u klub dosli Barisic, Mahmet, Vito Sever iz Maintza, zaradili se na transferu Mihajlovica, Skore i sl, a konacnmo su u Maksimir pocele dolaziti klase od Sukera, Mladenovica, Metforda, Zeljka Petrovica, Zidan, Persona i tada je na putu izmedju San Sira i Maksimira negdje zamraceno 5 milijardi lira od transfera Zvonimira Bobana...

Kroz cijelo navedeno vrijeme Hajduk, Zvezda i Partizan poslovali su s crnim fondom. Poslovao je i Dinamo samo ni priblizno tako uspjesno. Najuspjesniji predsjednik Hajduka u povijesti, udbaski ubojica hrvatskog domoljiba Veljka Krstulovica u Splitu 1944. Tito Kirigin je u Hajduk uveo crni fond iz kojeg su se placali igraci i pojacanja. Nacin poslovanja tih godina prvog Zvezdinog opeartivca Dragana Dzajica, otkriven je prije koju godinui, kad je isti zavrsio s liscinama na rukama, jer je zamracio koji milioncic od transfera Drulica u Zaragozu. Dajkkle godinama bez prestanka na ovim prostorima, svi muljaju, svi lazu, svi rade protuzakona.

I na kraju da se vratim na tvoj upis. I kakav je valadao kult navijaca i clanstva tih godina s obzirom an sve navedeno (a toga je bilo jos barem toliko koliko ja znam) Kakvo zajedniostvo navijaca i pripadnost klubu. Otac me u drugoj polovini 70-ih kao predpuckoskolca doveo na stadion gledati Zajeca, Brucica, Krajncara, Tuksu, Bonica, Miljkovica, Cerina, Vabeca, Novoselca, Stincica... i pokazao mi grb Dinama i u njemu hrvatski grb i dao mi do znanja sto mi mora biti u ziovotu svetinja. I na taj nacin mi pokazao da je svejedno da li je na celu Dinama Ivan Sibl, Mato Dosen, Vid Rocic, Stjepan Potlacek, Srbin partizanovac Djuka Prilika, Tomislav Mraz, Neven Barac, Marijan Cuculic, Ivo Vrhovec, Zdenko Mahmet, Ciro Blazevic, Marin Katicic, Zlatko Canjuga, Mirko Barisic ili Zdravko Mamic da je to MOJ klub. Fuckalo mi se za odnos s navijacima,  radu s clanstvom, kulturi odlaska na utakmice. Do 1981. u klub me uclanjivao stari, 4 godine nisam bio clan, a onda sam se 1985. (kod legendarnog brke Cire na Kvatricu, gdje je danas Mc Donalds) uclanio jer je clanstvo bilo uvijet za omladinsku godisnju iskaznicu. I nisam mario za nikakva svoja prava, bila mi je veliak cast kad sam za rodjendan dobio cestitku od Dinama. OD SVOGA DINAMA, MENE SU SE SJETILI. Ponosan sam bio,. I tako sve do 1990. i odlaska u JNA, kad vise nisam bio clan. 

Eto stari to su bile te godine gdfje su oni zborasi s pocetka teksta "imali svoj Dinamo". A danas ga nemaju, pa organiziraju akcije, bojkote i sl.

I ni jednom tih godina koje ti spominjes za primjer, nisam mislipo da ja imam pravo rukovodjenja klubom ili me tukla zelja da budem neki faktor. I upravo u tom grmu lezi zec, jer ovi tvoji kolege oni ZELE biti neki faktori, apozivanje na vrijeme koje sam naveo i nezakonitosti (kojih je u nogometu na ovim prostorima uvijek bilo)  im samo sluzi kao izlika.

I zato ako ne znas sve ove stvari nemoj pozivati na nesto cega nema vec 20, 30 godina. Tadasnje clanstvo, tadasnji navijaci nisu zeljeli biti faktor u upravljanju kluba, kao sto zele ovi danas, i u tome je osnovna razlika. I mali su svoj klub, kao sto ga imaju danas. Tko god bio u upravi, za mene je GNK Dinamo veci od svih navedenih, veci od Mamica, ZZD-ovaca, BBB-ovaca, veci od svih osim Boga, moje obitelji i domovine Hrvatske.

Znači, klub smije raditi mimo zakona, tebi je to ok.
Ja samo volim dinamo, i u njemu ne želim promijeniti apsolutno ništa, i ne želim da drugi mijenjaju nešto po dinamu. To smiju samo oni koje ne volim, Ivan Sibl, Mato Dosen, Vid Rocic, Stjepan Potlacek, Srbin partizanovac Djuka Prilika, Tomislav Mraz, Neven Barac, Marijan Cuculic, Ivo Vrhovec, Zdenko Mahmet, Ciro Blazevic, Marin Katicic, Zlatko Canjuga, Mirko Barisic ili Zdravko Mamic.
Ne volim ja ni navijače, istina i Bog, ali po meni oni ne smiju upražnjavati svoje zakonsko pravo kako bi to mogao upražnjavati Zdravko Mamić protuzakonito.
Ostatak teksta sam i ja mogao napisati, iako sam koju godinu mlađi od tebe. I ja imam svoju povijest voljenja dinama. Tko si ti da možeš reći da voliš dinamo više od nekog drugog navijača? Jer ako neki drugi navijač želi utjecati na sastav Skupštine, tko si ti da mu braniš to njegovo zakonsko pravo? Tko tebe prisiljava da izađeš na takve izbore? Ovo kaj si napisao je obična oda gospodinu Zdravku Mamiću.
A što će se desiti jednog dana kad profunkcionira pravna država, jesi li razmišljao o tome?