Index izbjegavam više od godinu dana, ali mislim da ću uskoro i 24 sata

očito da,marzi ubo tamo di treba....pst,da ostali ne vide...šuti i piši bilo šta da nabijemo 20 str.,pa im se nebu dalo prelistavat

Bez brige, ta tema nije raspoloživa za raspravu.
Iako Varteksovcima želim svu sreću s njihovim novim klubom, isto tako im u najskorije vrijeme želim sinergiju s današnjim NK Varaždin.

Zakaj bi se odrekli našeg kluba?

Dinamo je naš klub, a ne njegov.

Al nećemo danas o tome, neka Dinamo razvali Fince

Na zalost ti dinamovci koji pricaju takve price pojima nemaju o cem pricaju

Idemo redom...

Sezone ljeto 1989, klub je preuzela nakon puno gpodina sposobna garnitura. Tada vodeci covjek Domionvesta Zdenko Mahmet, danasnji figurativni predsjednik djakovacki mason (tada direktor ljubljanske Emone), u igru su usli mnogi Hrvati iz inozemstva, prije svih Vito Sever. To je po meni bila najsposbnija klupska garnitura nakon odlaska Ivana Sibla i Otta Hofmanna krajem 60-ih.

Preko svojih njemackih veza, uspijeli su prodati Linekera iz Foce, Srbijanca Radmila Mihajlovica u minhenski Bayern za tada jako dobar iznos. Kupljena su dva najbolja strijelca prethodnog prvenstva Suker (18 golova), Mladenovic (13 golova, Rijeka),a iz banjaluckog Borca za trenera je doveden tada 37. godisnji Josip Kuze, koji je tog ljeta uveo pobjedniak kupa 1988 banjaluckog Borca u prvu YU ligu iz tada jake II lige (u poslejdnjem kolu u pucani su 11-erci izmedju Borca i Proletera za bod, koji je znacio drugo mjesto i ulazak u "YU primeru", Olimpija je prije toga osigurala prvo mjesto, Kuzeu se sreca osmjehnula, Jakovljhevic je obranio Nebojsi Petrovicu pred 30 000 gledatelja na Gradskom stadionu u Banja Luci). Kuze je sa sobom iz danas najveceg grada Republike Srpske doveo stopera Zvonka Lipovca, iz Hajduka je vracen Drazen Boban, iz vojske se vratio njegov brat Zvonimir, nesto kasnije nakon pocetka prvenstva i Shalla, Panadic se vec lani kod Skoblara (koji ej smjenjen par kola prije kraja) etablirao kao stalni clan prvih 11, iz Broda je nakon par kola doveden Skrinjar, za sportskog direktora kluba postavljena je legenda kluba, danasnji draganicki rancer i hobisticki sportski direktor Karlovca, sto je tada navijacima bilo iznimno drago.

Medjutim glavni favorit prvenstva bila je Crvena Zvezda, sjecam se izjave Nislije drvosjece Milosa Drizica, tadasnjeg srednjeg Zvezdinog stopera (igrao je u paru s Makedoncem Ilijom Najdovskim), par dana prije pocetka prvenstva, da "ne samo da ce Zvezda da osvoji prvenstvo i Kup uefe (Vojvodina je kao prvak ulazila u Kup prvaka), vec da su toliko jaki da ce da osvoje sam kozmos". Savicevic i Pancev vratili su se iz vojske, Prosinecki se spremao za najbolje sezone u svojoj karijeri, omaleni milosevicevac (danas veliki demokrat) Stojkovic bio je najbolji YU nogometas u to vrijeme (sto mu je priskrbilo mjesto clana zirija na izboru za Miss Jugoslavije u rujnu 1989. u Lisinskom na kom je pobjedila Aleksandra Dobras iz Banja Luke), a peti koji je cinio navalu bio je Mitar Mrkela, kojeg ce koje kolo kasnije iz prvih 11 izbaciti tadasnji jebac kafanske pevaljke Svetlane Velickovic, kasnije Raznatovic, danasnji predsjednik Zvezde Vladan Lukic.Obrana im je bila losiji dio momcadi, ali kad se uzme u obzir da je u njoj danasnji pomocni trener Lokomotive bio pricuva, onda si mozes zamisliti koja je to bila momcad.

Hajduk i Partizan su bili daleko ispod Zvezde i smatralo ih se, prvenstveno poradi iskustva nesto jacim momcadima nego Dinamo. Hajduk je imao vodju u Asanovicu, Boskic je prvenstvo ranije eksplodirao, obrana je bila iskusna (Bilic je npr ulazio kao pricuva, Stimac je igrao u veznom redu), Jarni je bio najbolji lijevi branic u Europi vec tada (sto su potvrdili tjedan prije pocetka prvenstva dobili su Dinamo u prijateljskoj u Maksimiru 2-0) Medjutim Dinamo je tada unatoc igrackoj inferiornosti stajao strasno takticki  an terenu, u 19 kola jesenskog dijela (dva kola drugog dijela igrana su jesenas poradi priprema za SP u Italiji) primljeno je samo 7 golova (tadasnja liga je neusporediva s ovim HNL-om danas, pa je nemoguce poredjivati taj rezultat s rezulatom lani od jablanickog kazem ja).Obrana Ladic, Cupan, Preljevic, Panadic, Lipovac (Capljic), bila je najbolja u ex YU tada. Zvezda je u tih 19 kola dala gotovo dupolo vise golova nego Dinamo, medjutim obrana joj je pusila i pusila, tako da je Dinamo nakon 19 kola i pauze imao 3 boda prednosti (pobjeda je tada bila 2 boda,a  za bod raspucavali su se 11-erci. Medjutim Zvezda tada poduzima u zimeva kskoj pauzi presudan korak, u Rumunjskoj se dogadja prevratr, Causesku je strijeljan, Securitatae orgijaju po cijeloj drzavi, nogomet nije ni u drugom, ni u trecem, vec sedmom planu, i danas ulisiceni idol Zdravka Mamica radi presudan potez. Iz nepresusnih izvora koji mu je omogucila Miloseviceva garnitura, dovodi iz kaoticne Rumunjske srpskog Vlaha, u to vrijeme jednog od 4-5 najboljih obrambenih igraca Europe, Miodraga Belodedicia, umjesto gore spomenutog balvana Drizica. Zvezdina obrana an proljece izgleda duiplo bolje, Dianmo se drzi do 6-7 kola prije kraja, gubimo na 11-erce na Kantridi sredinom travnja i padamo, i vise se ne vracamo. Kuze je vazio tada iznimno talentiranog trenera, vjerojatno bi io vise postigao u zivotu da ga nije sppalo najvece prokletstvo otkad je pove civilizacije. To je bila Dinamova prednost s obzirom da je s druge strane trener Zvezde bio srbijanski Rom Dragoslav Sekularac, treca Zvezdinna zvezda, veliki igrac, ali za njega je cak i Ciro Blazevic po nogometnom znanju Maourinho, jer se taj u to vrijeme svojim autoritetom nije mogao nametnuti ni u svlacionici Timoka iz Zajecara, a kamoli umisljenim Zvezdinim velemajstorima. Medjutim dolaskom Rumunja, Zvezda je jednostavno bila prejaka, i osvojila naposljetku svoj 16. naskov tog ljeta gospodnjeg 1990.

Ljeto 1990 Dinamo je dovepo zvijezdu SP-a u Italiji Hermana Metforda i njegovog kolegu Gonzalesa (srednjeg veznog). Iz Olimpije je doveden Grega Zidan (koji nas je dva kola prije kraja prvenstva 89/90 masakrirao u Ljubljani kad smo spusili 3-0,  3000 Dianmovih navijaca ceka ispred stadiona za Bezigradiom jer nemaju lovu za ulaznice), a iz podgoricke, tada titogradske Buducnosti je stiglo najvece pojaanje Zeljko Petrovic (za koju godinu redoviti igrac predstavnistva krnje Jugoslavije, alias Srbije i Crne Gore). Sprijecen je odlazak Bobana u Hajduk, u cemu je kljucnu ulogu odigrao Antun Vrdoljak rekavsi to ljeto jednom prilikom ocu Marinku citiram, "pa nemos sina tjerat iz hrvatskog u jugoslavenski klub". Zvezdu je napustio malisa iz Nisa (otisao u buduceg Zvezdinog suparnika u Finalu Kupa Prvaka Marsej). Zvezda je stjerala Sekularca a na njegovo mjesto doveden je iz Vojvodine Ljupko Petrovic, i to se pokazalo kao presudno. Dinamo je tada po procjkenama strucnjaka bio iza Zvezde najajci, ZG novinari su malo natezali, pa su govorili da se ocekuje mrtva trka izmedju Dinama i Zvezde. Ljupko je za razliku od Sekularca znao svoj posao, iz Rada je s posudbe vracen do tada prosjecni Vladimir Jugovic, iz Zelje su doveli reprezentativca, Sandzakliju Refika Sabanadzovica, koji se to SP u cuvenom cetvrtfinalu bas i nije proslavio cuvanjem Maradone (iskljucen nakon 30 minuta sa 2 zuta kartona na malom zelenom, kojeg kasnije je Crnogorac Brnovic potpuno ukocio), a na zimu 90/91 je iz Vojvodine lanjski trener Lokomotive doveo Sinisu Mihajlovica, kojeg je tzv najveci hrvatski trener, a realno balkanski polutrener, u zimu 1987/88 otjerao iz Maskimira nazad u Borovo naselje kao neperspektivnog (a Ljupko jedva docekao i povukao ga u Vojvodinu, te s njim i omalenim grbavcem Sesticem u glavnim ulogama nogometno pokorio prostor od Vardara do Triglava). Najveci srbijanski klub tog ljeta je pojacao tada najbrzi igrac ex YU Nislija Dragisa Binic (kasnije direktor Obilica, prostrijeljen u mafijaskom obracunu), koji je iz crveno-belih 11 izbacio gorespominjanog Cecinog prileznika, koji se danas igra vodece uloge jednog uz Politiku, SPC i SANU, cetvrtom "stubu srpstva".

To prvenstvo ne pamtim tako detaljno jer sam od sredine rujna bio u JNA. Dinamo je do 14, 15 kola igrao katastrofalno, Kuze je potjeran nakon 7 kola, na klupu je doveden danasnji predsjednik HNS-a. U kupu se ispalo od banjaluckog Borca u drugom kolu, u Kupu uefa nakon 0-0 u Bergamu, se ispalo sa maksimirskih 1-1 od Atalante kija je izjednacila (nakon majstorskog slobodnjaka Bobana za 1-0) iz izmisljenog 11-erca koji je odglumila zvijezda prethodniog SP-a Argentuinac Canigga, cuven po kasnijoj izjavi "ako je kokain droga, onda sam ja narkoman". Posljednjih 4,5 kola jeseni (liga je tada imala 19 klubova, pa se igralo 19 kola) naslutilo se dizanje, koje je doslo na proljece, kada je Dinamo u polejdnjih 10 kola zabiljezio 9 pobjeda i jedan neodluceni, Sarajevo je iz Maksimira ispraceno osmicom, dobivale su se tekme koje se prije nikad nisu dobivale (Nis, Grbavica), sve u svemu sjano proljece, za klasu bioplje od onog mitologiziranog iz 82 (u krajnjem slucaju liga je 1991 bila za klasu jaca nego ona 9 godina ranije). Medjutim Zvezda je bila na jesen previse odmaglila, a da smo je kojim slucajem stigli, bila je toliko bolja da bi osvojila i taj naslov.

Dinamo je (tog ljeta 1991. preimenovan u HASK Gradjanski) se odlucio pripremiti za bitku sa Zvezdom, prakticki je doveden Alen Boksic, a govorilo se i o dolasku Roberta Jarnija i Crnogorca Branka Brnovica. Uprava kluba je tada bila fakat sposbna da se baci u tu bitku, medjutim dosao je rat, u Dinamu se sve raspalo, ne da nisu dovedeni ti igraci, vec su klub za rata napustili Suker, Boban, Mladenovic, Shalla, a oglede s turskim Trabzonom u prvom kolu kupa uefe (kao domacin smo igrali u austrijskom Gradecu) od zvijezda kluba igrao je samo Crnogorac Zeljko Petrovic (skidam mu kapu do poda, u sred rata kao Crnogorac ostao je u Dinamu, za razliku od navedenih "velikih Hrvatina", na zimu 91/92 i on je otisao). Klub je bio u totalnom kaosu, dovedeni su igraci koji ne bi mogli igrati u tadasnjoj II YU ligi (Madjar Vig, Duspara...) , Turkovic i Cvitanovic su poslani na posudbu u Varteks, Skrinjar i Lesjak u Zagreb. Prvo prvenstvo Hrvatske zavrsili smo 5. i sa izgubljenim finalom Kupa od zapresickih trupa brkatog kocijasa koji i danas kormilari istim brodom. Na ljeto 1992. se dogodio treci povratak kasnije Tudjmanove sportske lude (cuvenog tada po izjavi, "nista nismo napravili ako ne vratimo ime Dinamo"), klub je privatiziran po sistemu 51-25-24 (Miro Marketing alias Ciro Blazevic-Montmontaza-Cesma alais tada mladi poslovni covjek Zdravko Mamic). Mamic je dio izvucene love posudio svom kumu Ciri. Cijeli taj tezgaroski projekt je neslavno propao bankrotom kluba u zimu 1994/1995, kad je u pomoc da sredi stvari u Maksimiru pozvan najdrazi navijac, koji je naredio 8-9 firmi iznos koji moraju uplatiti na ziro racun maksimirskog kluba. Iz tog novca isplacen je balkanski polutrener, a danas najmocniji covjek hrvatskog nogometa se osjecao prevarenim, jer je izbornik ollimpijske reprezentacije Kine jednostavno zaboravuio vratiti novac duvanjskom kabadahiji, sto je uzrokovao prvi sukob medju kumovima. Mamic je (najvise zbog vise nego prijateljskog odnosa balkanskog polutrenera i vrhovnikove kceri) poradi tog sukoba pao u nemilost vrhuske i svoje nogometno-menadjerski zanat iducih je godina dok je Croatia drmala Europom, morao usavrsavati na Gradskom stadionu u Sisku i osjeckom Gradskom vrtu, a trecesijecanjskim promjenama odjednom se pojavio kao spasitelj u Maksimiru.

Verudjanine, mozda malo predugo, ali nadam se da si zadovoljan....

Pa nije da nije bila zvucna...

Panadic je prvenstvo 89/90 bio jedan od najboljih igraca Dinama, a jedini je uz "jugoslovenskog Brigela" Predraga Spasica (koji je to ljeto presao u Real) kao stoper bio pozvan iz tadasnje YU lige na SP u Italiji (Hadzibegic, Jozic, Vulic, Brnovic igrali su tada u inozemstvu)

Person je u poratnim godinama uz Bilica bio najbolji stoper hrvatskih prvenstava. Odigrao je nekoliko utakmica za reprezentaciju Hrvatske.

skidam kapu, bio je užitak čitat