Mislim da je glupo nakon svake tekme opet iste stvari ponavljati. Normalno da bbb fale. Nas ne bi mogli zmajeniti ni valjda 80 % ultra grupa u Europi a kamoli simpatizeri. Blesavo je stalno ko neke uvrijeđene curice podsjećati ljude da nas nema. Svi to znaju, neki ce priznati, a neki ne. Ali to je vec stvar politike i osobnih uvjerenja.

Problem je kaj fali i pokoja tisuća "simpatizera" sa istoka, ona obicna standardna Dinamova publika. Fali strast i ljubav. Jednostavno jucer je ona prava Dinamova publika na maksimiru bila u debeloj manjini. Progutali su ih muktaši, kokošari, gloryhunteri... I to je tak. Jucer je na vidjelo izašla sva trulež. Jucer su pale u vodu sve laži o Dinamu kao hitu, o obitelji sa djecom, o vracanju nogometa, o "sportskoj" publici. Ono jucer u vecini nije bila Dinamova publika. Ono je bio ogromnim dijelom skup luzera, koji su dosli lijeciti svoje frustracije na stadion. Dugo se nisam ovako ogorčeno osjećao nakon objektivno velikog uspjeha. Jednostavno me bilo sram da navijam za klub za koji tobože navija i taj soj ljudi. Osjećam poniženje kada gledam kako se u Splitu ljudi vesele, kada citam kako zvezda ima 11000 pretplatnika, kada gledam Helsinki u prvoj tekmi i njihovu publiku, a znam da sve to i jos bolje moze imati Dinamo. Valjda je to put koji moramo proći i samo se nadam da je tome uskoro kraj.

Iako stvarno nisam ljubitelj Jurčića, Dinamo izgleda zrelo u ove 4 euro tekme. U obje uzvratne tekme(kada se imala prednost)Dinamo je bio dominantan. Niti Neftci, niti Helsinki nisu imali nikakve sanse i Dinamo je potpuno kontrolirao igru i rezultat. Mozda igra nije bila atraktivna, ali Dinamo je suvereno prosao dalje, bez ikakvih stresova na koje smo navikli u proslosti. Drago mi je da smo pobijedili zbog koeficijenta, mada i nerjeseno uopće nije problem. Prosli smo dalje sigurnije nego ikad u zadnjih 10-ak godina. Stvarno ne vidim i jedan razlog za zvizduk i negodovanje. Svakom istinskom navijacu Dinama ova tekma je trebala pruziti zadovoljstvo, a ne negativne emocije. Svaka cast igracima, a pogotovo malom Kovacicu, vidi se da jos nije na nivou, da je fizicki inferioran zbog svoje mladosti, ali svakako je veliki potencijal. Mozda gledamo pocetak jedna velike nogometne price, stasanje jednog velikog igraca, u svakom slucaju zelim mu puno srece u buducnosti. 

Mislim da je glupo nakon svake tekme opet iste stvari ponavljati. Normalno da bbb fale. Nas ne bi mogli zmajeniti ni valjda 80 % ultra grupa u Europi a kamoli simpatizeri. Blesavo je stalno ko neke uvrijeđene curice podsjećati ljude da nas nema. Svi to znaju, neki ce priznati, a neki ne. Ali to je vec stvar politike i osobnih uvjerenja.

Problem je kaj fali i pokoja tisuća "simpatizera" sa istoka, ona obicna standardna Dinamova publika. Fali strast i ljubav. Jednostavno jucer je ona prava Dinamova publika na maksimiru bila u debeloj manjini. Progutali su ih muktaši, kokošari, gloryhunteri... I to je tak. Jucer je na vidjelo izašla sva trulež. Jucer su pale u vodu sve laži o Dinamu kao hitu, o obitelji sa djecom, o vracanju nogometa, o "sportskoj" publici. Ono jucer u vecini nije bila Dinamova publika. Ono je bio ogromnim dijelom skup luzera, koji su dosli lijeciti svoje frustracije na stadion. Dugo se nisam ovako ogorčeno osjećao nakon objektivno velikog uspjeha. Jednostavno me bilo sram da navijam za klub za koji tobože navija i taj soj ljudi. Osjećam poniženje kada gledam kako se u Splitu ljudi vesele, kada citam kako zvezda ima 11000 pretplatnika, kada gledam Helsinki u prvoj tekmi i njihovu publiku, a znam da sve to i jos bolje moze imati Dinamo. Valjda je to put koji moramo proći i samo se nadam da je tome uskoro kraj.