spomenio bi prvi gol samira, nije ono baš bilo lako pogodit kao šta je izgledalo, smjestio ga je tamo gdje je bilo mjesta

Ljudi moji vi precjenjujete ulogu navijanja u modernom nogometu...

Vi morate shvatiti da su navijači tu da uživaju u nogometu i najbitnije da plaćanjem ulaznica pune blagajnu kluba, to što si neki umišljaju da se navijanjem iz petnih žila može stvoriti nekakav ekstreman pritisak na suca ili protivničke igrače je samo tlapnja koja ima smisla po seoskim livadama kada ti se protivnici i sudac boje da ih gnjevna rulja ne namlati poslije utakmice, u Europi to nema apsolutno nikakva utjecaja.

A za Dinamo i hrvatske uvjete gledatelji nisu apsolutno nikakav faktor jer su cijene ulaznica mizerne i ne popunjavaju niti 5% godišnjeg proračuna, dok su divljaci, sa svojim sranjima doma i pogotovo u inozemstvu, ugrožavali samu egzistenciju kluba kojem je prijetilo izbacivanje iz europskih natjecanja na nekoliko godina.

Jedini razlog, iako je i to više luksuz ili stvar prestiža da se navijači najvećeg rivala (ako ga više uopće možemo nazivati rivalom) ne mogu kurčiti kako bolje navijaju, ali platiti tu cijenu da te oni nadglasaju je ništa u odnosu na kvalitetnu i uljuđenu atmosferu, pravi zapadnjački štih gdje ljudi nejdu divljati i ispoljavati frustracije na stadionu, nego uživaju u nogometu i pristojno plješću, to je način navijanja koji treba njegovati, a ne divljaštvo i mišljenje mi smo klub ili mi smo veći od kluba, je navijači su blagorečeno kurac, ljudi koji dođu i nakon naporna rada uživaju u omiljenoj sportskoj razonodi, a navijač kome utakmice, nogomet i sport općenito predstavlja nešto više taj ima ozbiljni problem koji treba sam sa sobom rješavati.

...

Svaki igrač će ti sigurno reći da mu je draže igrati pred 30-40k običnih gledatelja - kazališne publike, nego 5-10k navijača.

A i to je u biti samo one kliše izjave, jer ako dođe više ljudi, više love dospije u klupski budžet što u konačnici znači više love za igrača.

Mislim, smiješno mi je vidjeti ljude koji još uvijek žive u onom romantičarskom načinu promatranja nogometa i sporta kao igre, jer to je jedan biznis, ozbiljan biznis u kojem se vrti i zarađuje ili gubi ozbiljan novac, sad nekom navijaču je neku od tih igara zanimljivo promatrati kao razbibrigu nakon naporna radnog dana ili je uvučen u to zbog kladare ili sličnog, no to je u konačnici to, odeš pogledat tekmu, razmišljaš kad je sljedeća tekma i kako bi bilo lijepo da tvoj omiljeni klub pobjedi ili napreduje u viši rang natjecanja i to je to.

Nema tu da je tvoj život vezan uz klub ili da ti živiš i umireš od klupskog uspjeha, ili da ako platiš kartu imaš pravo na određivanje kako će klub poslovati, koga će dovoditi ili prodavati, da imaš pravo utjecati na nekakvu politiku kluba kojom se bave manje više stučni ljudi (u hrvatskim prilikama naglasak na manje, mada je u Dinamu to ipak na višoj razini nego kod ostalih) koji primaju plaću i koji se profesionalno bave takvim stvarima, to je iskrivljen pogled na sport i općenito svijet oko sebe.

jel tko zna kaj je sa Carlosom na kraju? jel nasao novi klub ili je jos tu negdje u Zagrebu?

Zamisli Barcu da igra bez publike na Nou Campu. Ne kazem da imaju neko navijanje no ocekuju da imaju huk iza sebe.  To nije ista ekipa.   Uostalom kada slusas glazbu i radis nesto bilo trcanje neka vjezba imas određeni ritam koji nesvjesno drzis i bolje radis nego bez glazbe. Tako je i sa navijanjem. Određeni ritam ti da koji ti sigurno pomaze.

Znači prize money : - za ulazak u ligu prvaka 7,2 milijuna eura
                             - za svaku odigranu utakmicu u skupini po pola miljuna eura (ukupno 3 milijuna eura)
                             - od marketinškog poola Dinamo još očekuje oko 2.5 milijuna eura
                             - za svaku pobjedu UEFA nagrađuje sa po 800 tisuća eura a za svaki bod po 400 tisuća

Znači sveukupno cifra se penje do opakih 13 milijuna eura....JAKO LIJEPO