Kovačić ima sve potrebno da postane najbolji hrvatski igrač ikad. Nadam se samo da će ljudi koji ga vode imati dovoljno pameti i nesebičnosti da rade samo i isključivo u njegovom interesu.
Šitum je i prošle godine u par navrata pokazao da je riječ o velikom potencijalu.
Tomečak je fenomenalan igrač, atipičan za hrvatske pojmove i ono što nam treba u reprezentaciji. Volio bi da se prestane raditi nepravda oko dečka, jer je igrač koji je po svemu zaslužio da bude zacementiran u prvoj Dinamovoj postavi.
Vrsaljko igra sve bolje, vraća se u formu koju je pokazivao kad je ušao u prvu momčad i kad su se uz njegovo ime spominjali silni milijuni i najveći europski klubovi.
Badelj je doktor nogometa i pravi kapetan ove momčadi.

Obožavam Dinamo sa zagrebačkim štihom, Dinamo sa igračima koji vole Dinamo, sa igračima kojima je čast igrati za najdraži klub. Nisam mislio da ću ovo ikad napisati, ali - bravo, Jurčiću! Romb je Psihov doktorski rad. Dinamo izgleda odlično, ima glavu i rep i oduševljava. Ono što je najbitnije je da Psiho vjeruje mladim igračima, domaćim dečkima, a rezultat je da je Dinamo danas po svemu perjanica domaćeg nogometa i pogled u svijetlu i bolju reprezentativnu budućnost. Zato bi bilo dobro da hajdukovci prestanu kmečati i baviti se urotama i da krenu u izgradnju pravog Hajduka. Ova petorica su budućnost hrvatskog nogometa, a što nam Hajduk daje? Što je Hajduk dao hrvatskom nogometu u posljednjih deset godina? Želim jaki Hajduk jednako kao što volim Dinamo. Zato, prestanite srati i krenite konačno raditi. Za boljitak Hajduka i hrvatskog nogometa.