Čitao sam malo zadnjih dana rasprave na BBB forumu oko toga trebaju li prekinuti bojkot ili ne, i ono što se iz svega dalo zaključiti je da se velika većina njih ne vraća na stadion zbog Dinama, već zbog sebe. S obzirom da već preko godinu dana ne idu organizirano na Dinamo, a nemaju nijedan klub na kojem bi to mogli nadomjestiti i omogućiti da ih se čuje (kao nekada Badel ili Cibonu), rapidno im je opao broj, na nekim akcijama i druženja ih se skupi po 50-100 i ovo je zapravo očajnički potez da se spasi grupa. Plasmanom Dinama u Ligu prvaka Mamić ih je potpuno zasjenio i o njima gotovo nitko uopće ni ne priča, a dobar dio onih koji su nekada bili s njima na sjeveru, samo se premjestio na neku drugu tribinu.
Ono što je najgore za njih je što su shvatili da običnim ljudima zapravo i nije tako loše na stadionu bez njih, a Dinamo postiže uspjehe i bez njihove podrške. Štoviše igrači su nakon svake utakmice osim Helsinkija hvalili atmosferu i zahvaljivali se na podršci. Tako da nisam baš previše optimističan oko ovog njihovog povratka na stadion jer se bojim da će glavninu vremena posvetiti čovjeku u loži, a ne igračima na terenu. Sreća je ipak što bojkot ostaje za europske utakmice tako da se ne moramo bojati baklji i ekscesa po Madridu i Amsterdamu, barem ove sezone.
[uredio Largo LaGrande - 30. kolovoza 2011. u 22:34]