Iskreno, čitajući komentare nakon tekme se pitam... koju sam ja to utakmicu gledao?
Opet sam se smrzao, opet gledao poraz... opet mlitavi i beskrvni Dinamo. Dokle?
Ove imaginarne stepenice kojima se penjemo i imamo prikriveni uspjeh gdje smo stalno na putu gore... nikako da to osjetim.
Hladno, mlako... tužno.
Ajax je bolja, moderna i brza ekipa kao što sam i pisao, bolji od prijašnjih s kojima nismo nikako izlazili na kraj u Zagrebu.
Ona tišina i bubnjevi nizozemaca kod 1-0... to je naša realnost.
Moglo je mnogo bolje... mnogo bolje bi bilo 1-2. Ispada da smo se borili i igrali prvo poluvrijeme... no moj je dojam da je Dinamo svojom, trenerskom, igračkom ili kojom god krivicom - bio barem duplo ispod Ajaxa. I to je tih 2-0.
Šteta, na dobrom smo putu prema onom odvratnom zero-zero-six... čak bez gola.
Srećom imamo još 3 tekme, no da me netko sada nakon ove slabe predstave pita... gdje smo mi od tog nogometa (pa oni uopće NE igraju bez lopte... jedna velika taktička nula za kretanje linija, no već sam dosadan s time)... rekao bih da smo zaista zalutali u CL.
No još sam "vruć"... odnosno hladan... pa ću prespavati. Bye.