telekineza je napisao/la:
PTB volio bih da mi odgvoriš na pitanje, a može i bilo koji tvoj istomišljenik :)
Daj mi molim te reci, zašto bi se ja kao osoba koja voli nogomet i zbivanja na terenu išao mješat u klupsku politiku, tko je na čelu kluba i što radi sa novcima. Meni kao navijaču je bitno ono što gledam na terenu, jasno je meni da je to povezano sa dužnosnicima u klubu, jer ipak oni su ti koji dovode trenere i odlučuju koga će kupiti. Svaka čast tebi i ostalima koji se zamarate time i što je ključno imate vremena to sve pratiti, ali većina ljudi nema vremena ić na neke skupove protiv Mamića i ostale stvari, a i gledaju nogomet kao jednu zabavu, koja će ih razonoditi tjedno 2 ili 4 sata, ovisno koliko utakmica će odigrati. Zbilja mislim da nije u redu da stalno prozivate tu te ljude kako rade štetu klubu sa time, tražite ih neka izvješća, a vjerujem da njih iskreno zanima samo nogomet, zanima ih tih 2 sata zabave ili živciranja uz klub koji eto vole i gledaju od djetinjstva.
Ljudi tu dođu pričat o igri, rezultatu, momčadi, a onda kad god vam odgovore negativno ili da ih to ne zanima dođe odgovor da su Mamićevci ili šta već, da ne vole klub, zašto ne prihvatite da ljude zanima nogomet i ništa više. Jednostavno s takvim stavom ih odbijate od sebe i svojih ideja i teško će vas podržat kada će to biti bitno. :/
Mislim da je zbilja previše da će se ljudi u ovakvoj zemlji u kojoj živimo, gdje ljudi moraju raditi od jutra do mraka da prežive mjesec još ić zamarati s time tko je na čelu Dinama i šta on radi, za to postoje određene institucije i vi malobrojni entuzijasti, ali to sigurno neće raditi svi ljudi koji vole Dinamo, kao što sam već rekao, ne zato što ne žele, nego zato što im je dosta svega i žele se samo zabaviti dva sata tjedno uz klub za koji su eto vezani.
Ja bi se isto rado puno više posvetio svemu tome vezanom uz klub, ali jednostavno nisam u toj mogućnosti, nemam vremena se baviti Mamićem i njegovim sukobima interesa, dapače, čak niti ne gledam njegove press konferencije, uhvatim najnovije vijesti koje se bave momčadi, pogledam svaku njihovu utakmicu na tv-u, kad sam u mogućnosti odem i na stadion i to ne samo na Maksimir, ali više od tih nekih 5-6 sati tjedno koje provedem uz Dinamo nemogu izdvojiti od ostalih obaveza.
Također vidim da puno vas tu vadi koliko je Dinamo potrošio novaca u zadnjih desetak godina i govori o uspješnost kluba. Tu ću opet reć da je Dinamo u Europi odigrao točno u svojim nekim realnim dometima, znači, nisu podbacili niti jedne godine, a niti su napravili neko preveliko čudo kao što je to napravio ove godine Apoel. Istina je da se uvijek može bolje, da se može pronaći jeftiniji a bolji igrač sa malo boljim skautingom, ali složit ćete se da su takvi igrači rijetkost, danas je velika većina igrača debelo precjenjenja, pogotovo tu mislim na napadače i teško će se ulovit neki jeftini kapitalac koji će trpati golove u Ligi prvaka kao na traci,a da će još pritom doći igrat u Hnl. Rijetki su igrači tipa Tonel ili Cufre, realnost je da će danas igrač radije izabrat igrat u Češkoj ili Poljskoj nego u Hrvatskoj i samim time je jako teško kupiti nekog igrača vani, Dinamo se još koliko toliko može nositi sa time samo zahvaljujući dosta uspješnim nastupima u Europi.
Ovogodišnja igra Dinama u Europi je za mene bila i više nego za prolaznu ocjenu, istina je da smo postali najlošiji klub u Ligi prvaka, ali to u ovoj skupini u kojoj smo igrali zbilja nije prevelika sramota. Osim posljednje utamice protiv Lyona i onih 10-15 minuta u Madridu mi smo sasvim solidno igrali, za nešto više je falilo kvalitete i boljeg trenera. Ja sam radije ove sezone gledao Dinamo u Ligi prvaka i slušao himnu Lige prvaka unatoč 6 poraza nego da smo bili u Europa ligi i opet izborili treće mjesto sa bodom zaostatka za proljećem u Europi. Istina je da bi na taj način imali veći koeficijent, ali ne igra se nogomet samo zbog koeficijenta, ima nešto i u sreći. Mogu govoriti samo za sebe i ljude koje poznajem, ali znam da sam bio sretan kao malo dijete kad smo se plasirali u Ligu prvaka, bio sam puno sretniji tada nego što sam bio razočaran nakon onih 6 poraza u grupi. ;)
Vidi cijeli citat
Ne znam kaj da ti pametnije odgovorim od: Zato jer je to tvoj klub. Zato jer u tvojoj glavi, emocijama i povezanosti postoji razlika između tvog kluba, tvog Dinama i neke Barcelone ili Manchestera koju možeš na telki bez ikakvh problema pratiti, a koji će ti pružiti i daleko veću uživanciju i razonodu u nogometnoj igri i rezultatima.
Naravno, stvar je u pogledu na klub i poštujem da ne mora svakome biti stalo do toga u tolikoj mjeri. No, međutim, zar nije logično da netko tko svaki dan pomisli na Dinamo, tko si ne može izbiti plave iz glave, tko kao ozebli sunce čeka nove utakmice i tko je praktički ovisan o klubu, o tome klubu i skrbi?
Zar takve ljude najviše ne pogađa kada njihovom klubu netko treći odluči zabraniti ime? Kada netko treći izravno utječe na loše rezultate kluba i otjera Vahida zato jer ga ovaj ne pusti u svlačinicu, a dovede Jurčića i njihov klub napravi najgorim u povijesti jednog euro natjecanja? Zar se takvi ljudi najviše ne crvene kada vide čovjeka koji predstavlja njihov klub kako pred cijelom javnosti pijan para dinamovu majcu i gol lijepi eure ciganima po čelu? Zar takvim ljudima ne bi najviše trebalo biti stalo da njihov klub napreduje, a ne da netko treći iskorištava tu njihovu ovisnost i ljubav kako bi sebe i svoju obitelj bogatio? Zar takvi ljudi ne bi najviše trebali brinuti o tome hoće li predviđeni novci završiti u obnovi stadiona kojeg redovito posjećuju ili će završiti direktoru nabave u džepu?
Razumijem kada netko tko se Dinama sjeti samo kad u Maksimir dođe Real, i povremeno kad igramo s Hajdukom hvali Mamića i govori kako ustroj kluba nije njegova briga. Jer stvarno nije. Taj čovjek ne živi s Dinamom iz dana u dan niti proživljava te događaje u Dinamu kao osobnu stvar koja ga pogađa. Na kraju krajeva, niti mene ne zanima tko je u upravnom odboru Manchester Uniteda, a pratim ga na istom nivou.
Da se razumijemo, svaki član ne treba znati koliko je novaca potrošeno na rolu WC papira, niti znati porijetlo i stupanj obrazovanja svih djelatnika kluba. Ta kolektivna dgovornost članova bi se sastojala samo od toga da spriječe stvari poput recimo zabrane kupskog imena. Da jednom u 4 godine izaberu predsjednka kluba za kojeg misle da će najbolje upravljati klubom u njihovo ime. On će se baviti cijenom wc papira i sastavom uprave. I da taj isti predsjednik bude svjestan da postoje neovisni mehanizmi koji ga nadziru, i da će članovima, u čije ime vodi klub, na kraju godine morati odgovarati ako spiska milijardu kuna u vjetar, mulja na stolicama, iracionalno kroji sportsku politiku ili nanosi sramotu klubu.
Tog nadzora i odgovornosti niti u tom najosnovnijem obliku u Dinamu danas nema. I zato imamo to kaj imamo. A ljudi koji se pored uprave i ostalih segmenata kluba i dalje mogu skoncentrirati na nogometnu igru bez knedle u grlu je sve manje i manje.
I taj fundamentalni nadzor i skrb o svojem klubu je ljudi moji normalna i prirodna stvar. Svugdje u svijetu. U svakoj udruzi. A preko 50% klubova u Europi su članske udruge građana. Uzmi si vremena i pročitaj što članovi klubova diljem svijeta kažu o tome:
http://zajednozadinamo.com/novosti.php?tekst=143
Ako te to ne zanima nemoraš ni biti član, kao što nisam niti ja član Manchestera. Ali jedna stvar je površno pračenje i izostanag povezanosti s klubom, a druga je guranje glave u pijesak i bježanje od svoje odgovornosti zbog problema za koje si svjestan da postoje. A članovi imaju tu odgovornost, piše između ostalog i u zakonu koji definira udrugu u koju su se učlanili.
[uredio PTB - 01. veljače 2012. u 12:02]