PTB je napisao/la:
Ok, nisam se u raspravu uključio da bi se išao boriti protiv i
negirati sve veću ulogu privatnog kapitala., a vidim da sam predaleko
otišao.
Anži je jedan, i zajedno sa Cityem, PSGom i drugima i dalje čini debelu
manjinu klubova s vlasnicima koji bespovratno bacaju novce u bunar da bi
se moglo reći da im ne trebaju navijači, što na kraju nije ni istina
jer svi ti klubovi i dalje temelje dobar dio prihoda na navijačima i
neće im ma koliko bezobrazno bogati bili pasti na pamet zavoriti ulaze
na stadionu i prozvati navijače bandom razbojničkom.
Da se vratim na razlog zbog kojeg sam uopće ušao u raspravu.
Dinamo, za razliku od Anžija nije osnovao milijarder prije 20 godina.
Dinamu identitet, tradiciju, povijest, status u društvu i popularnost
nije stvorio jedan čovjek. Dinamo danas ne bi bio ovakav klub, niti bi
toliko značio polovici jednog naroda da nije bilo navijača i članova
koji su ga izgradili. To je činjenica.
Dinamo bez navijača je Croatia Sesvete. I od Zagreba bi dobio novaca kao
Croatia Sesvete. I sponzorima bi bio zanimljiv kao Croatia Sesvete. I
od matchdaya i marketinga bi zaradio koliko i Croatia Sesvete. I mladim
klincima i igračima bi bio atraktivan kao Croatia Sesvete. I sa takvim
uvjetima,
a bez jednog od ukupno 20 tajkuna tipa Anži koliko ih ima na svijetu, imao bi i uspjehe kao Croatia Sesvete.
Isto tako, bez navijača odnosno konzekventno, bez svega ovog gore
navedenog i statusa kakav to nosi, Zdravko Mamić (a o njemu je bila
riječ, jebiga, kad je rasprava krenula) bi vodio taj klub upravo kako je
vodio i Segestu. Bezuspješno. Jer se ne bi mogao nasloniti na temelje
stogodišnje institucije koje su mu u Dinamu generacije stvarale da bi on
danas mogao drmati i biti toliko bog.
Dinamo nije privatan klub. Roman neće sutra doći i iskrcati 100M €, neće
ni arapi, a Mamiću to hvala Bogu ne pada na pamet. I kao takav ne može
si priuštiti da kaže da su navijači "nebitan faktor". To si ne mogu
priuštiti niti privatni klubovi osim tih 20ak superbogatih sa mecenama. A
i oni to ne čine jer i oni dapače prepoznaju navijače kao itekako bitan
faktor u financiranju kluba i građenju ugleda kluba.
Također, da može se iz nule napraviti Anži, ali neusporedivo je lakše privatniku novce uložiti u klub koji već ima tradiciju i status među navijačima nego zidat jedan Anži, i jeftinije na kraju krajeva. Opet, velim zašto je Volpi kupio Rijeku kakva je, a nije osnovao novi klub kad je to toliko prokleto jednostavno i banalno...
A ponešto stvari i pored golog uspjeha i novca žele imati i ka tome teže ama baš apsolutno svi klubovi svijeta, uključujuću Anži, osim Dinama iz Zagreba. A to nije prirodno.
Vidi cijeli citat
Gle, ja jesam minorizirao utjecaj navijača, ali nisam ga u potpunosti odbacio kao nevažnog. Jednostavno, u modernom nogometu postoje stvari koje su ispred utjecaja navijača. Nisam niti u jednom trenutku rekao da kroz povijest navijači nisu imali ogroman utjecaj na razvoj Dinama i na Dinamo kakav je danas. Ali trenutno, u modernom nogometu, navijači su potrošači i kao takve ih klubovi gledaju. Kao priliku za zaradu, a sve ostalo što donose navijači je samo bonus.
Da se zbilja nogomet igra zbog navijača danas ne bi imali profesionalne lige ni klubove ni igrače. Igralo bi se čisto iz ljubavi, ne bi se ni ulaznice naplaćivale.
A Zdravko? Zdravko je nitko i ništa, jedna obična figura koja se može lako zamijeniti drugom figurom. On je tu manje od 10 godina, što je zanemariv vremenski period u povijesti jednog kluba. I biti će poslije njega i boljih i gorih. Uopće mu ja ne pridodajem toliko važnosti, kao što neki to čine. Neću ni sada više o njemu.
I naravno da se ulaže u klubove koji već imaju neki status, lakše je napraviti od nečega nešto, nego od ničega nešto. Tu si promašio bit toga ulaganja... zašto je Volpi, jedan poslovni čovjek, uložio u Rijeku? Zašto ijedan biznismen ulaže u neki nogometni klub? Zato što će u konačnici imati neke koristi od toga. Iskoristiti će ono što taj klub već ima, znači tradiciju, status, povijest i navijače, zauzvrat će i taj klub sigurno dugoročno profitirati, kao i ulagač. Dakle posao. A ne ljubav. To je prosječnom navijaču očito preteško shvatiti.
A čemu Dinamo teži? Nekoj koheziji sa navijačima očito nije, da to bude baš građanski klub, da njime upravljaju članovi... ili Dinamo nastavlja ovim putem kojim ide zadnjih 5-6 godina, putem poslovnog uspjeha. Financijskog uspjeha i rezultatskog uspjeha donekle.
Zašto je to tako? Očito se ljudi u Dinamu boje promjena, misle da ne može bolje. Kako im dokazati da se varaju, i da li se varaju uopće, to su prava pitanja.
Na Dinamovom navijaču je da pokuša provesti promjenu, da ostane dosljedan sebi, tradiciji, gradu i imenu Dinamo, ili da se jednostavno prilagodi. Prihvati stvari kakve jesu, žrtvuje se doslovno, u nadi da će nekad biti i bolje. A najgora je stvar ovo što se trenutno događa, da većina navijača ne radi ni jedno ni drugo nego jednostavno se udaljava od Dinama. E to je tužno.
[uredio GoGo7 - 04. svibnja 2012. u 00:43]