Prošle sezone su u ekipi bili Badelj, Kovačić, Vida, Tonel, Kelava pa eto vrlo vjerojatno i taj opjevani Sammir.
Zamjena za nabrojane su Addy, Husejinović, Pamić, Fernandes, Soudani,Migliore, ... da ne nabrajam dalje. 

Ono što bode u oči je optimizam neviđenih razmjera, a onda pokušam ovako rezimirat.

Ako dovedemo DMF iz Hamburga, 10-ku iz Intera, desnog beka/stopera iz D.Kijeva, stopera iz Beira-Mar, golmana Granade i + još kao back up jednog zadnjeg veznog iz Siene i play-a iz Malage. Pa nama je liga prvaka sigurna, minimalno 6 bodova. 

Kad ono pogledas rezultate iste te ekipe iz prošle sezone i spustis se na zemlju. Gol u '93. iz penala je jedini gol, koji je ujedno i jedini bod. Što znači da redanje bilo kakvih igrača ništa ne znači bez trenera i kontinuiranog rada. Ako je navedeno da mi već sad imamo 11 novih igrača u odnosu na prošlu sezonu, znači da trener mora biti jako sposoban da uigra ovo s čim trenutno raspolaže. 

Ono što sam još htio reći, običan primjer. Da GNK prodaje Kramarića, svi bi se iznenadili kada bi otišao ispod 3mil. € u neki od klubova koji se zanimaju za njega. A istovremeno on za Dinamo ne predstavlja pojačanje, nego eventualno prinovu. Tko sada može garantirati da su ova pojačanja od 1 mil € sigurni dobitci i da će oni donijeti promjenu u odnosu na npr Čopa na krilu (ako već u startu neki Kramarić vrijedi 3 puta više)?

Treba uzeti u obzir našu skautsku službu i dobro proći kroz imena stručnog stožera, puno se tu o klubu može naučiti. 
Što se tiče pojačanja, dosada su hrvatski igrači predstavljali najveća pojačanja i uglavnom su nam i najbolji igrači jer se kod njih igra na sentiment i dosta ih dolazi ispod cijene jer su svjesni značenja Dinama.

Zaključak: Kada bi Dinamo prodao nekog igrača (još i reprezentativca) za milion eura, vjerojatno bi to značilo da je taj igrač karina koji može bit zamjena. A kada dovedemo istog onda se na to ne gleda tako, još je u jednu ruku i skup.