Hajduk je dominirao terenom i kontrolirao igru, međutim, već u prvom poluvremenu riječke šanse bile su opipljivije od Hajdukovih. Alispahić u 38. minuti nije reagirao kao igrač visoke klase, za što sam ga dugo smatrao; početnički je finiširao u dobroj šansi za izjednačenje. Najbolju šansu Rijeka je imala u 44. minuti, kada je milimetarski precizni centaršut Tomečaka završio na Benkovom čelu, ali “ova noć nije bila Benkov dan”. Neshvatljiv promašaj…

U drugom poluvremenu igrao se nogomet, koji Špaco Poklepović zove “drobljenjem igre”. Bez Kouassija i Anđelkovića Hajduk se nije uspijevao ni približiti riječkom golu, bio je to vrlo siromašan nogomet, koji je začinio jedino volej Tomislava Kiša…

Da, sve je to bila “mlaka kamilica” dok Igor Tudor nije u igru uveo Tončija Mujana. U najavi utakmice Tudor je rekao da se odgovornost ne može svaliti na leđa “mulca”, koji još nema 18 godina. Vraga ne može, Tonči Mujan je u finišu utakmice bio dinamit u riječkom kaznenom prostoru, inicijator jedinih opasnih Hajdukovih akcija i doista je nevažno što još nema osamnaest. Zna igrati nogomet i ima mladenačku drskost. Tudor bi trebao znati da tinejdžeri, barem u nogometu, danas rano sazrijevaju. Ozljede Kouassija i Anđelkovića te oklijevanje s Mujanom razlog su što je Rijeka uspjela (zasluženo) poravnati rezultat, a u finišu utakmice Antonini Čulina mogao Rijeku odvesti i u pobjedu. Ako je već Hajduk potentnija momčad, Rijeka je u ovom času ozbiljniji, iskusniji i čvršći sastav, u kojemu ima prekaljenih legionara (Benko, Brezovec), iako ima i “rupa”, poput Škarabota, koji je bio krivac za sve Rijekine nevolje u prvom dijelu utakmice. Uz izdašno “asistiranje” kapetana Kneževića.

Nakon jadranskog derbija dobili smo malo odgovora. Ali jedan se zna. Ni jedna momčad, objektivno gledajući, ne može se suprotstaviti Dinamu. Možda u jednoj utakmici, u trenutku inspiracije, ali na duge pruge, Dinamo će uvjerljivo pobijediti. Kao kad Sandra Perković baca disk protiv ostatka svijeta. Bez obzira na ishod iduće utakmice na Kantridi, Dinamo još uvijek stanuje “kat više”. I od Rijeke i od Hajduka.