cijelu noć je nabrzinu čitao knjigu "u iščekivanju Godota",kako bi skratio vrijeme i muke do novog obraćanja predpostavljene mu mecene.gutao je halapljivo stranicu po stranicu i pročitao ju prvi puta već negdje oko 4 sata.kad je vidio da jutro daleko,krenuo ju je drugi puta čitati i već do jutarnje kronike je napisao i lektiru i isprintao istu,ukoričio je i stigao na tramvaj koji ga je odveo do maksimirske,do kluba koji ga hrani i oblači,a kojem on kakav je daje sve od sebe koliko stigne i može
dočekale su ga cure iz kluba kojima nije bilo jasno čemu ta lektira,o čemu se uopće radi.pitale su ga da šta je sad pak izmislio.zagledao se prodorno u jednu od njih i glasno prokomentirao
-nisam ja zaboravio koji me prigrli kad ni rođena mater nebi.zato sam ako već ne mogu drugačije u suradnji sa gospođama u knjižnici odabrao tragikomediju kako bi se na taj način,skromno al iz iskreno solidarizirao sa šefom i pripadajućim mu patnicima.ako je njima loše i meni je u najmanju ruku tragikomično.tako se ja izražavam
što se utakmice tiče,očekujem eklspoziju po svim linijama fronte koju planiram otvoriti poslije 20:45.danas je taj dan kada po predviđanjima forma doseže vrhunac
[uredio abidal anebi - 30. srpnja 2013. u 11:58]
