Discovery je napisao/la:
Pa što se tu ima obrazlagati?
Nemam ja ništa protiv Zokija, ali Zdravkovo vrijeme je isteklo. Izgubio je poptporu i povjerenje većine. Nema u poslu puno prijatelja, samo suradnika. Jedan dan ste zajedno u "Okrugljaku", drugi dan na "sudu". Malo karikiram, ali to je tako. Dinamo nije u nekoj dramatičnoj rezultatskoj krizi, da bi trebalo čekati jedan duži vremenski period da se stabilizira. Osobno smatram da bi njegov odlazak i najava nove strukture kluba bile dovoljan za jedan pozitivan šok. I tu ne mislim na igrače, već navijače. Rijeka nam po tom pitanju može i mora biti uzor.
Vidi cijeli citat
Ok, morao sam pitati, da ne misliš možda na smjenu trenera.
Jel moguće da postoje časni ljudi u upravnim strukturama kod kojih on nije "izgubio povjerenje" puno, puno prije ovoga? Baš me zanima čime ga je točno izgubio i kaj drugačije radi nego svih ovih godina. Još bolje pitanje bi bilo kako ga je uopće zaslužio, ali to je već puno ozbiljnija analiza, za koju teško da ima mjesta na forumu.
Ja znam da živimo u svijetu cinizma, ugušenih ideala i makijavelizma gdje je empatija relativno nepoznat i ismijavan pojam. Ali onoga trenutka kada je ZM otvoreno ušao u rat s navijačima (izaberi jedan od 150 jasnih simptoma), svaki od vas zaposlenih u klubu i "oko njega" bi ga bojkotirao, da imate mrvu ponosa. A ne mislim samo na BBB, svakim sljedećim kokainskim performansom kojim je nekom klincu zgadio Dinamu, nanio je klubu nemjerljivo veću štetu nego je bilo vrijedno toga što ćete mu za par bijednih eura čuvati leđa. Ne vjerujem da bi ostali kruha gladni da vam nije Dinama. Ako bi i u krivu sam, onda ok, to apsolutno mogu shvatiti.
Bez ikakve želje da provociram, nameće mi se pitanje samo po sebi. Do četvrtka smo imali tipa koji 12 godina ustavno uništava dušu klubu, tipa kojem je ovo privatna krava muzara, tipa koji krade, uzima rikverce od igrača, kupuje suce, ugošćuje arkanovce, tipa koji prodaje dečke prije nego i zaigraju za nas, tjera navijače s tribina (i indirektno i direktno) tipa koji zapošljava svoje nesposobne rođake i familiju po klubu. I tipa kojeg nisu izabrali oni koji bi trebali.
On je sve to i danas, dva dana kasnije. Jedini njegov "grijeh" od tada je što se selekcija ekipa pokazala krivom (sad se oni svi koji su trubili o fenomenalnom prijelaznom roku osjećaju prevareni, po 35874578. put) pa smo fasovali od Bugara. Meni su naprosto fascinantne amplitude, dovoljno je samo na ovom forumu popratiti upise. A i nemojmo se lagati, bili bi kudikamo drukčiji da smo kojim slučajem dobili. Sad se pokazuje da je ovo" stvarno naš Dinamo i da nam ga nitko ne može uzeti". Osim ako gubi, onda to ipak nije naš Dinamo(??), možda ipak treba nešto promijeniti.
A pitanje koje se nameće je - jel stvarno ponos ima cijenu od jednog (2,3,5, nebitno) poraza/pobjede?
Ne znam zašto bi promjena (a.k.a poštivanje zakona RH) trebala ovisiti o našim performansima u Europi. Jer ono, toliko su nam prezimljavanja priuštili u životu da stvarno ne znam kako ćemo sada bez toga, svih 2 tisuće kaj nas je ostalo na tribini i tek nešto više onih koje stvarno zaboli briga. Ne onako pomodno, nego iskreno, dinamovski. Naša uspješnost je već poznata mantra, potvrđena egzaktnim brojkama, do ove godine i ova dva nesretna poraza bili smo fenomenalni:
"Skupine EL i LP otkad Dinamo vodi ''najbolji menadžer u Europi'':
34 utakmice, 5 pobjeda, 4 remija i 25 poraza. Gol razlika -47."
Kad ovako pogledam, mislim da je bilo vrijedno svega ovoga, skršiti sve što ovaj klub je do pepela radi 5 pobjeda u 8 godina.