Dinamo po uzoru na Engleze: Zoran Mamić objedinio funkcije trenera i sportskog direktora

Menadžer engleskog tipa. Definicija koju mnogi naši treneri prizivaju kao ideal, nešto čemu teže. Da imaju “potpunu kontrolu”, i u stvaranju momčadi i njezinu slaganju na terenu. Odnedavno tu privilegiju, ali s time i još veću odgovornost, ima i Zoran Mamić. Objedinio je funkcije trenera i sportskog direktora i postao upravo to - menadžer engleskog tipa; tako ga je nakon odluke oslovio i Zdravko Mamić.

Kako to izgleda u praksi? Različita su iskustva, nisu ni svi menadžeri engleskog tipa baš isti. Recimo, jedini naš čovjek koji je iskusio taj posao baš u Engleskog jest Velimir Zajec, koji je “menadžerirao” na klupi Portsmoutha.

- Ne mogu reći je li to bolji način od ovoga na koji smo naviknuti. Svaki način rada ima svoje prednosti i mane, uvijek sve ovisi o ljudima - govori Zajec, koji se nije dugo zadržao na klupi Mornara.

- Lijepo zvuči kad kažeš da vodiš računa i odlučuješ o svemu, ali što kad klub nema novca da dovede neke igrače koje bi ti volio... Zato i kažem, nije u startu engleski način bolji, sve ovisi o ljudima i okolnostima.

Iskustvo iz Premiershipa kao igrač ima i Branko Strupar. Igrao je u Derby Countyju, zna kako stvar “hoda”.

- To je po meni odlična stvar. Imaš čovjeka koji vodi računa o čitavoj sportskoj politici, on ima suradnike koji rade na terenu. Recimo, moj trener Jim Smith bio je baš takav. Imao je ne znam ni ja koliko suradnika koji su s nama trenirali, svaki je radio svoj dio posla. On je s njima dnevno komunicirao, ali nije bio na svakom treningu, njegovo je bilo da sastavi najbolju momčad za vikend. Znate, kad krene sezona, kad je ritam utakmica svakih nekoliko dana, nema ni previše treninga, većinom je to rastezanje i razgibavanje, rijetko se trenira dvaput dnevno - kaže Strupar, dok je Zajecovo iskustvo ipak drugačije.

- Ja sam morao biti uz momčad, bio sam na treninzima. Mi nismo bili bogat klub, nisam imao puno suradnika, pa sam morao i voditi momčad na treninzima, ali mislim da je to i bolje, kad glavni trener, ili menadžer ako hoćete, nazoči treninzima.

U Hrvatskoj najviše iskustva kao “engleski menadžer” ima Igor Pamić. Godinama je, pogotovo do dolaska Nevena Šprajcera u Pulu, bio - sve. Znao je nakon treninga sjesti u auto i otići pregovarati s potencijalnim pojačanjem, vodio je brigu o svemu.

- To jest posao koji iziskuje puno energije, ali to je - posao. Nije da sam osim toga negdje kopao, ja sam trener i volim svoj kruh. Ali vjerujte, ovdje u Puli najviše sam energije potrošio na mijenjanje mentaliteta igrača. Mnogi su u Istru došli s gubitničkim mentalitetom, iz klubova koji su ispadali iz lige, puno je priče i treninga trebalo da se počnu mijenjati. Sad smo polako pomaknuli tu granicu - kaže Pamić.

On također smatra da je engleski model dobar i poželjan.

- Mislim da je u redu da netko tko se brine o momčadi i trenira je ima upliva i u razgovore o igračima, da o nečemu i odlučuje. Što se tiče samog rada na terenu, kod mene je uvijek moja - zadnja. Treba imati kvalitetne suradnike, ali ja nikad nisam nikome dao da odlučuje, niti sam sklon propuštanju treninga. Glavni trener, ili menadžer, mora biti taj koji je uz momčad i koji nosi odgovornost za sva pitanja oko momčadi. Tu nema kompromisa - odlučan je Pamić.