kako su me djevojke uzimale,1.dio....
moj prvi direktni kontakt sa noćnim izlascima i čarima noćnog života bilježim sa svojih osamnaest godina kada smo kao razred otišli na ekskurziju u Austrijski Pashing.došavši u apartmansku četvrt,odložili smo opremu po sobama i uputili se direkt na večeru.uz šale i pošalice koje sam zbijao gmizali smo moji prijatelji i ja u redu za hranu koji se prostirao svojih dvadesetak metara.i dođe na mene red..ne digavši glavu uzmem onaj ovalni tanjur i poberem viljušku,nož,a reko uzet ću i žlicu za puding,ako ga bude bilo.pričam i dalje ne dižući glavu naručujem kod kuharice:
-"eine Wienna kobasa,pomesa genug und eine dr oetker puding bite".kaže djevojka"ohne puding,može kolač od sira jebo ga ti,naša sam ja"...dignem glavu,a predamnom stvorenje duge crne kose svezane u čvor da ne leti po hrani,kapa proleterka koja je izražavala pomalo klempave uši,lice ko mlađa varijanta Ksenije Urličić,grudi ko u njemačkim filmovima,malo punašnija,fino uhranjena djevojka.zastanem dok je ostatak momaka iz reda sipao salve uvreda na račun sporosti,a djevojka mi se obrati:
-ja sam Smiljana i stvarno mi je drago da si zatražio puding.baš si me nasmijao i evo ti broj mog bungalova pa svrati na baklavu..
naravno da sam svratio,al ljudi moji od te večeri,baklava mi je sinonim za sve što ima veze sa nasiljem.stigao sam pred vrata,Smilja me uzela i pocuclala me ko petstoprvi bombon.skakala je po meni ko po trampolinu,dok mi mošnje nisu poplavile od udaraca.prokleo sam tada i bosnu i baklavu i seks kao radnju
[uredio abidal anebi - 13. veljače 2014. u 09:47]