Lynx17 je napisao/la:
Evo nam novi igrac (mozete citati vise na temu mladu reprezentaciju):
A poziv u reprezentaciji Nicholas (Llanos) se nada da će dočekati u nekom europskom velikanu.
– Gdje se vidim za godinu dana? U inozemstvu, ili u Dinamu. Odlazim 14. travnja na Dinamov dan talenata, bilo bi lijepo da me prime. Pa ja i navijam za Dinamo! Ne, nisam to nikomu govorio dok sam igrao u Hajduku i Rijeci, ha, ha! – govori Nicholas.
Kaze da je dobar. Ne "oni", nego on. Za sebe.

Vidi cijeli citat
DONOSIMO pismo Renate Lohinski Llanos, čiji je sin Nicholas, 18-godišnji nogometaš, morao napustiti Hrvatsku jer nije htio potpisati dugogodišnji menadžerski ugovor.
"Hrvatska je mala zemlja na Balkanskom poluotoku i san snova za smrtnike koji uživaju u mediteranskom krajoliku, bogatoj povijesti i raskošnoj gastronomskoj ponudi. Hrvatska je također mjesto na kojem su do prije samo nekoliko desetljeća jahala epska imena komunističke povijesti poput Josipa Broza Tita, ali i mjesto na kojem se u posljednjem stoljeću odigrao veliki broj razarajućih ratova.
Ipak, svi će reći kako je prije bilo bolje, za vrijeme Jugoslavije, kada je sva vlast bila centralizirala u Beogradu, a ljudi uvijek imali kruha na stolu i siguran posao. Danas, jedinu stvar koji gotovo svaki čovjek u Hrvatskoj ima, jest golemi kredit kojim svemoćne Banke sišu njegova mizerna primanja. Nezaposlenost je svakim danom sve veća, a vlast se ponaša krajnje neodgovorno.
Dok ljudi gladuju i jedva sklapaju kraj s krajem, oni kupuju najnovije automobile za svoje dužnosnike. Politički skandali tako se nižu jedan za drugim, bivši premijer je u zatvoru, a mnogobrojni ministri već su ili će tek biti osuđeni za korupciju. Cijela zemlja zapravo kleči pred moćnim stranim i domaćim lobijem, mogulima koji posjeduju lance supermarketa, hotela i rade zapravo sve što hoće.
Tko sam ja? Ja sam Hrvatica koja je živjela u Kolumbiji, a koja je odlučila podići djecu u svojoj domovini. Sada shvaćam da sam pogriješila, jer moja djeca nikad neće vidjeti Hrvatsku kakvu sam ja gledala. Zašto sve ovo govorim? Moj 18-godišnji sin Nicholas LLanos Lohinski izrazito je talentiran nogometaš, barem ako je vjerovati ekspertima poput Ivana Jurića i Aljoše Asanovića.
Puno klubova nudilo mu je fantastične uvjete za razvoj, jer su oni ovdje upravo nikakvi. No čak i da je htio ostati, nije mogao. Pitate se zašto? Samo zato jer nije htio potpisati sedmogodišnji robovlasnički menadžerski ugovor. Eto, to je Hrvatska, zemlja vladavine mediokriteta u kojoj je najvažnije zadovoljit periodične turističke apetite, stvarati konobare i priučene kuhare samo da bi se smanjio broj nezaposlenih."