galeb75 je napisao/la:
1. rekoh..nisam nasao niejdan podatak da je dinamo igrao na koturaškoj..pa te molim da to stavis..ako ima gdje
2. pa naravno da govorimo o 1945. i grbu tada jer ako nekoga naslijeđujes onda je to odmah a ne 30 godina poslije..
uzmimo da motiv hrvatskog grba nije mogao biti u tom grbu..on čak ni po svojoj fizionomiji nije sličan tadašnjem grbu GSK..zato sam spomenuo analogiju sa grbom HG..isti grb..samo druga slova
3. boju ne uzimam ja kao argument već oni koji su govorili da je naslijedio boju, ja sam govorim da je to boja grada iz kojeg dolazi klub..može a i ne mora biti poveznica
6. da postavljen od ko zna koga transparent

suza je bilo u cijeloj zemlji..osobno sam svijjedok tog vremena..manje je to bilo zbog njegove smrti već vise zbog toga jer se nije znalo što ce se desiti..neizvjsenost
zato sam bio spomenuo zagreb i tomislavov trg kad je prolazio vlak..
Vidi cijeli citat
1.
http://povijestdinama.com/index.php/2011-08-04-23-47-02/stadion
Al imaš čak i na wikipediji, tako da mi nije jasno zašto ljudi to često govore.
2. A ja ti pričam o 20 godina starijem grbu od HG grba. Ista fizionomija, motiv, sve de facto.
Ovo je već polupolitička kategorija, jer imaš mnoštvo klubova koji su osnovani kao Hrvatski, ukinuto u Jugi, da bi xy godina kasnije taj prefiks vratili, mnogo kasnije nego Dinamo grb Građanskog. Pa opet ne vidim što je tu sporno. Jel bitnija šahovnica, boja i motiv grba ili su bitnije nametnuta zvijezda i nekakav oblik, rub?
3. Mislim čisto logički, naslijedio je boju ako je ista, moje i tvoje je trla baba lan. Ali ok, kužimo se.
6. Pa tko zna koga, čisto sumnjam da je u Zagrebu postojala neka grupa ljudi koja bi samoinicijativno u tih ne znam koliko dana radila transparent skupa sa Zvezdinim (ili čijim već, slabo se vidi) grbom. Pretpostavljam da su se našli na pola puta da ih skupa zašiju

Mislim, nismo u crtiću, ni vrtiću.
Ako i jesu, žali Bože materijala. Ali ok, nebitno, baš smo zatrolali.
Samo moraš imati dvije stvari na umu kad pričamo o ovome.
Prva je kontekst..Svi bi nekakvu imaginarnu crno bijelu dokumentaciju, ili šta ja znam u trenucima u kojima sportski funkcioneri završavaju na livadama diljem grada s dva metka u potiljku..O čemu pričamo?
Pa na dokumentarcu "100 godina Hajduka" jedan bivši igrač govori kako je Partizan bio prvak, a trofej je trebao u Zagreb s obzirom koliko je igrača Građanski dao. Pa di je tek vojna obveza, ili ono novo raseljavanje igrača baš nakon titule '48, sasvim slučajno

Pa se koriste termini kao što su nasljeđivanje igrača, boja, palaca..Radi se o duhu u narodu i među navijačkim korpusom, pogotovo u tim vremenima i to je najveći, ma zapravo jedini vrijedan argument kao neka krajnja vrijednost. Sve izvan toga je žongliranje s interpretacijom činjenica, s bilo koje strane.
Kriva je vrhuška kluba kroz ovo doba samostalnosti što nije prepoznala želju navijača za jednim ili drugim, ili im bar dala način da se o tome očituju. Jebiga, Hrvatska oslobođena a Dinamo okupiran. Proklet klub.
A druga stvar koja mi nikada neće biti jasna kad netko načinje tu priču Građanski Dinamo..A sad ne govorim o tebi, nego općenito, jebiga, kad već ovoliko lupetam..
Pa zar nije prije 12 godina onaj klub čiji je Dinamo sljednik prestao postojati?
I to pazi, legitimnom sudačkom odlukom, ne nekakvim maceljskim procesom. Niti imamo isto ime, niti imamo grb, stadion nije naš..Ali to nikoga ne žulja i svi su spremni zdravorazumski prihvatiti da se ipak baš i nas nije previše pitalo oko svega toga i da je to ipak naš Dinamo.
Dakle to nije xavicino ili galebovo uvjerenje, to je crno na bijelo odluka vlasti. Pa zašto su onda ljudi selektivni sa kontekstom?
Pa zato jer ste dovoljno živi da znate za koga mi navijamo i svjedoci ste vremena, dok je za period oko '45 sasvim lagano paušalno zaključiti kako je zavaldala nekakva kolektivna hipnoza u Zagrebu pa jadni nisu znali za kog bi navijali jer nemaju svoj klub. Ili..?
A pazi, možemo pričati o pro i contra, ja se nisam namjerno deklarirao da ne pokrenem daljnju raspravu, samo je zanimljivo vidjeti kako ljudi interpretiraju iste stvari na način koji im je najlakše shvatiti.