xavice je napisao/la:
Ludovic IX je napisao/la:
lako je bit navijač dinama kad vodiš 5-0, ali te utakmice kao što si naveo din - and 0-2, pljusak a većina nas ipak ostala kisnut na tribini jer vjerujemo u čudo preokreta..dinamo - arsenal ,poslije 0-3 ludo navijanje do kraj tekme.. već sam naveo dinamo - olympiacos kao primjer lubavi na -19 stupnjeva.. u takvim utakmicama se stvara ona neraskidiva veza kluba i navijača pojedinca jer nakon toga više nemožeš bit ravnodušan na dinamo do kraja života. meni je još uvijek jedan od najtužnijih dana onaj kad smo ispali od svraka. tužan ali ponosan dan jer ta utakmica je sve ono što dinamo je..
Vidi cijeli citat
http://www.youtube.com/watch?v=hv0iq73i834
Basel- sjećam se da je bio dogovor prvih 15-ak minuta šutnja cijele tribine i onda je krenula eksplozija- i samo stotine onih bljeskalica sa svih tribina vidiš kako snimaju navijanje.
Nikad neću zaboraviti kada je Diegov izraz lica kada je zabio za 3:2 i izbacio nas, a Sjever u totalnoj ekstazi i gas do daske, jače nego ikad: Dinamo! Dinamo!..Gleda frajer koji kurac slavimo

Al tako je to bilo, simbioza..
Ona utakmica tamo u Bremenu..To mi ni dan-danas nije jasno da smo popušili a toliko bolji bili..Balaban je odveo Werder u Ligu prvaka tada..Pa ona prečka i penali na Maksimiru..Boško, moja mater te traži!
ovo je istina za Balabana ,ali kad se sjetim kako je Necu rutinski u raslje spremio....kad je Vrdoljak dao gol kuci sam nekoliko casa razbio,cak su mi i suze na oci krenule...tad sam jos bio klinac pa nisam bio na tekmi(7. ili 8. osnovne sam bio)