Doslovno i metaforički - Dinamo je dobio krila. Dva reprezentativca, alžirski i čileanski, Soudani i Fernandes, nova su modra krila za visok let zagrebačkog kluba. Godinama se u Maksimiru čekao takav tip igrača, brz i prodoran, okomite kretnje prema suparničkom golu. Kruno Jurčić je prije početka sezone tražio upravo jačanje krilnih pozicija, smatrao je da su mu one neophodne za ulazak uLigu prvaka te pokušaj ravnopravnije borbe s europskom gigantima. Dobio je ono što je tražio. Vidjelo se to još na Dinamovim pripremama u Sloveniji, a dobila se potvrda na ogledu s Majstorima s mora.

Alžirac Soudani je u subotu često dobivao pljesak s tribina, ponudio je priču o najjačem Dinamovu pojačanju u ljetnom prijelaznom roku. Odličan je dribler, dosta brz, zna podvaliti loptu, centrirati, solidnog je udarca, posjeduje ideju nogometne igre. Definitivno, radi se o jako dobrom napadaču, njegovo dovođenje, iako je sezona tek počela i tek slijede prave, značajne i krucijalne utakmice, može se nazvati punim pogotkom. Klasa Soudanija je vidljiva, može se bez previše mogućnosti za pogreškom pretpostaviti da bi Alžirac mogao, uzSammira i Tonela biti najveće strano pojačanje koje je ikad stiglo u plavu svlačionicu.

Nakon utakmice s Bilima i pobjede Dinama, Soudani se zaodjenuo alžirskom zastavom i veselo skakutao, grleći se i ljubeći s suigračima. Već tada je bilo vidljivo koliko mu je značilo osvajanje prvog trofeja s Dinamom i prvi nastup pred zagrebačkom publikom. Inače, radi se o vrlo simpatičnom i druželjubivom mladiću koji gotovo da ne skida osmjeh s lica. Za vrijeme Dinamovih priprema u Moravskim Toplicama jednostavno niste mogli proći kraj Alžirca a da vas nije pozdravio osmjehom i njegovim simpatičnim hrvatskim jezikom “bok, kak si?”.

Našao je već nove alžirske prijatelje u Zagrebu. Ili su oni našli njega. Trojica mladića koja su mu i dobacila alžirsku zastavu po završetku maksimirskog ogleda služili su i kao prevoditelji prirazgovoru sa Soudanijem.

- Jako sam sretan, ovo je bilo super. Tek sam došao u Dinamo i već sam osvojio trofej. Već jedva čekam sljedeću utakmicu i sve ostale u sezoni. Krasan dan za mene - kazao je Soudani.

Osjetio je kako su tribine aklamacijom pozdravljale njegove poteze, osjetio je kako su ga sjajno primili Dinamovi navijači na njegovu debiju. Ali nije htio govorit o sebi i svojoj igri, makar je znao da je bio odličan, makar je slušao hvalospjeve za svoju prezentaciju. Emitirao je skromnost.

- Dinamo ima mnogo odličnih igrača. Kao skupina djelujemo jako dobro, trener je vrhunski, svima treba čestitati na ovom trofeju. Ne bih želio govoriti o svom nastupu, neka to ocijene drugi.

Soudani od prvog dana izvrsno surađuje s drugim Dinamovim krilom Fernandesom, ali i s Dujom Čopom. Lako je to bilo zamijetiti na treninzima.

- Duje i ja smo se razumjeli već na prvom treningu. Iz utakmice u utakmicu bit ćemo još bolji. Baš mi je drago što sam mu asistirao za pogodak, a on je pokazao da je pravi “killer”.

Nema sumnje da će Soudani postati ljubimac tribina, a ono što posebno treba apostrofirati jest da je iznimno dobro “legao” dečkima u svlačionici. Ne samo zbog zapaženog igračkog znanja, već i zbog svoje osobnosti. Kad smo ga pitali kako je doživio atmosferu na maksimirskom stadionu, slegnuo je ramenima.

- Atmosfera je bila sasvim O.K. Ljudi su ostali i nakon što je počela padati kiša. Ali u Alžiru vlada prava ludnica na tribinama. To bi trebali vidjeti.

Čileanac Junior Fernandes protiv Hajduka nije bio na Soudanijevoj razini, ali je također vidljivo da se radi o krilnom napadaču koji će biti nova energija u svlačionici. Apsolutno i definitivno, pojačanje. Za sada ga trese kriza zabijanja pogodaka, jer je protiv Volyna na posljednjoj Dinamovoj pripremnoj utakmici promašio tri “zicera”, a protiv Hajduka jednog, sam je izlazio na Kalinića. Međutim, odmah se vidi da je i Čileanac klasni igrač, iznimno brz, zna proigrati suigrače, maštovitost ideje mu ne nedostaje. Tipično je krilo koje obećava dosta toga dobrog, i kad promašuje djeluje kao igrač koji će uskoro zabijati.

- Dobili smo utakmicu, osvojili trofej i to je najbitnije. Igrali smo dobro i mogli smo i prije riješiti pitanje pobjednika da sam ja zabio onaj svoj “zicer”. Bilo bi 2:0 i Hajduk nas više ne bi stigao. Nema veze... Nismo bili kažnjeni zbog moga promašaja, jer smo na kraju uzeli trofej, a vjerujem da ćemo iz utakmice u utakmicu igrati sve bolje – kazao je Fernandes.

Od njega se kao i od Soudanija očekuje da budu prevaga u Ligi prvaka. Možda bi Fernandesovi promašaji bili golovi da je više igrao u Bayeru iz Leverkusena, ali po onome što smo uspjeli vidjeti, za njega nema brige, uskoro će kao i u slučaju Soudanija stizati ovacije s tribina.