Nadam se da hobit neće doć.

Najprije pročitati obveznu lektiru, a onda komentirati stvari o kojima nemaš pojma:

"Da rascistimo odmah nedoumice. Ovdje pisemo o JEDNOM klubu,
jednom srcu i JEDNOJ ljubavi. Ona se zvala u srcu i na jeziku moga djeda
Gradjanski. Moj otac, tu ljubav kao i ja i veze uz ime Dinamo. Zasto je bilo tako?
1945. Zagreb je, zavisi iz kojeg ugla gledate, oslobodjen ili je pao.
Kako god bilo - u Zagreb su usli divljaci. Ne ljudi, ne vojska, nego divljaci.
Jedinice NOVJ-a sastavljene od Hrvata i pod vodstvom generala Ivana Sibla
ostale su na domak grada dok je "marsal koji je rasplaka Poljud" pustio da
srpske horde vodjene  Kocom Popovicem udju u Zagreb i umarsiraju po
drugi put u svojoj povijesti do Jelacic Placa. Nikada necemo doznati ni
koliko su ljudi toga i iducih dana  ti prerušeni cetnici poklali i poubijali po
Zagrebu. U Vijesniku koji je tih dana  poceo izlaziti na zadnjoj strani sitnim
slovima izlazili su spiskovi streljanih sa  zastrasujucim dodatkom..nastavlja se.
Kao i ti ljudi, nestalo je mnogo toga sto  je zivot Zagrebcana cinilo njihovim.
 I Jelacic Plac je nestao, preimenovan je.

Zrtve su postali i svi zagrebacki nogometni klubovi. Igrajuci i ziveci u periodu
od 1941.-1945. svi su bili osudjeni na kolektivnu propast.
Svi su bili krivi jer su im ondasnji "Jure" izrekli presudu...obrane i postupka
nije bilo. No Zagrebcani, iako tihi ljudi svoju snagu znaju pokazati na najbolji
moguci nacin koji primjenjuje ljudska vrsta. Prezivljavanjem. Ubijani, klani,
zatvarani i muceni, oni su prezivjeli. Prezivio je Jelacic Plac, makar su ga
40 godina zvali tudjim imenom, znale su kumice kam idu i iznad kojeg je placa
Dolac. Jelacic Plac je u dusi i na jeziku svakog Purgera zivio i dozivio povratak.
I imena i Bana. Tako je bilo i s Gradjanskim. Nitko u Zagrebu nije imao
izbor. Samo zelju - prezivjeti.  Dinamo je nastao od ljudi privrzenim Gradjanskom.
Dinamo je nasljedio boju, stadion, igrace i  trenera Gradjanskog. Dinamo je
igrao na stadionu Gradjanskog. Svi koji su navijali za Gradjanski (a ne kaze se
uzalud..ljudi rijetko vole istu zenu cijeli zivot ali istinski se navija samo
za  JEDAN klub. Tu nema varanja, razvoda ni promjena.)  nastavili su navijati
za Dinamo.   Amerikanci kazu.."If it walks like a duck and talks like a duck,
then it must be a duck." Dinamo je bio Gradjanski. To sto kazu Jure, Mean i sl...
irelevantno je. Zagreb i njegovi stanovnici znaju da je Jelacic plac bio uvijek tu.
Tako je i Gradjanski uvijek ostao u srcima ljudi koji su navijali za njega. U
medjuvremenu radjale su se nove generacije navijaca, Dinamo je bio ime
koje su znali a Gradjanski su volili zbog prica svojih oceva i djedova. 1990.
svaki navijac bi to ime prihvatio natrag bez problema, tako se i skandiralo.
Onda je krenula politika. Opet se o voljenom klubu odlucivalo bez da se pita
one koje se jedino i smjelo pitati, one koji ga vole.

Poceli su se izmisljati hibridi, natjecalo se u dodvoravanju predsjednku. Narod
je rekao - dosta. Ostati ce Dinamo. NIKAD se Dinamo nije u mojoj kuci ni u kuci
bilo kojeg Dinamovca zvao Croatia ili HASK-Gradjanski. Uvijek je to bio isti klub.
Od 26. travnja 1911. do danas. Mnogi pisu povijest ali ljudi pamte. Znaju. Ovo je istina.
Naravno ovo ne pisem zbog "njih". Oni i njihove ZG podruznice imaju svoju povijest,
u ratu su bili na pobjednickoj strani, igrali su s Kocinim partizanima utakmice
na slobodnom teritoriju, zastupali ih pred svijetom. I onda kad je njihova kama klala
po Zagrebu. Neka, mi smo im oprostili ali oni nama nikad nece oprostiti jedno.
To sto smo bolji. Gradjanski je bio bolji od Hajduka. Gradjanski je uz BSK najvise
(5) puta bio prvak stare Jugoslavije.   Jugoslavija (Beograd) 2 puta kao i Concordia
iz Zagreba i Hajduk iz Splita. Jednom je to bio famozni HASK. Primjetno je koliko
su osrednji rezultati bili "majstora s mora" s obzirom na njihovu razvikanu povijest.
Bili su "jedan od..." Na vrhu smo bili mi.

Nakon Rata Gradjanski je kroz Dinamo prolazio golgotu. Najbolji igraci
odvodjeni su u Beograd,  slani na odsluzenja vojnog roka kad ih je klub najvise trebao,
sudacke nepravde  bila su svakodnevica. Bilo je i paradoksalnih situacija kao
kad je Dinamo na gostovanju u Crnoj Gori pobjedio 3:2.  Po povratku
u Zagreb saznali su da je sudac, pod prijetnjama lokalnih politickih vodja izmjenio
zapisnik, konstatirao da je pobjednicki dinamov gol postignut poslije 90. minute
i registrirao utakmicu 2:2!

No Purgeri ne kukaju puno. Sute, trpe i bore se. Tako je Dinamo postao svetinjom.
Ikonom Hrvatstva. Hercegovina, jedan od najhrvatskijih krajeva na planeti
Zemlji bila je tada (i jos uvijek je) plava. Dinamova. Slavonija takodjer. To je nasa
povijest dragi moji Dioklecijani, mi smo na nju ponosni. Pljujte je vi i omalovazavajte,
no uvijek  ce ostati istina ta koja ce vas vjecno zuljati. Uistinu je Dinamo najveci,
najhrvatskiji, najtrofejniji hrvatski klub. Svidjalo se to vama  ili ne.
A sad vas samo mogu pitati omiljenu postapalicu vasih poturica...

Boli, ha?"

(Ovo je legendarni post koji je korisnik pod imenom Zvone nekad davno napisao na usenet grupi hr.rec.sport.nogomet, op.a.)

Svaka čast našem Zvonetu, legendi Usenet-a. Pogodak u sridu, koliko se sjećam sa ovim je postom dežurnim hajdukovim kmečavcima na hr.rec.sport.nogomet začepio usta.

Pranjic bi bio zgodan dodatak momcadi koja bi se onda posve kompletirala. Sva mjesta koja sada mozda malo štekaju ljevi bek/ljevo krilo/centralni vezni bi on pojacao. Mjenjao bi Fernandeza za kojeg je upitno dali ce biti pravo i stalno pojacanje. 

Ako ga se uspije dovesti na posudbu onda super, jer davati mu tipa 800 k ili vise po sezoni je previse. Mozda je bolje dati priliku Halilu da vise igra, ili Rukavini na kojem je sad da pokaze dali moze ili ne. Isto tako vidjeti dali ce se prodavati Brozovica ubrzo. Treba vidjeti do kraja ovog prjelaznog formu nekih igraca i moguce odlaske pa mozda reagirat s Pranjom.

Gospodo draga, taj klub koji ste mi upravo objasnili vam vise ne postoji, Mamic ga je ugasio zbog pre velikih dugovai osnovao je ovaj svoj export-inport koji je toliko gadljiv da ga sto i pedeset pateticnih postova o velikoj i slavnoj proslosti "zagrebackih plavih ma kako se zvali, gasili i osnivali" ne moze oprat. I jos nesto, nemojte se uzbudjivat previse, ako vas veseli, pa veselite se, zasto obracate paznju na nekog ko je toliko "iskompleksiran i ljubomoran"?
Ajte zivili i uzivajte s velikim gazdom, siguran sam da vas jos mnogo slavlja ceka na opjevanom maksimiru!!!!!!!!
btw, vise vrijedi oono sto su bojsi napravili pred mjesec dana za Jozu nego svi Mamicevi trofeji, ajde bog!