namodigrebza je napisao/la:
Ma možeš pokušavati odjebavati ovaj Dinamo, korupcije, tuđmani, mamići, al svako jutro kad igra Dinamo je drugačije jutro, taj osjećaj nikad ne nastaje vjerojatno. A to se ne može ni opisati, svi si volimo utvarati da su nam klubovi posobni, al Dinamo je poseban. Svatko to drugačije doživljava, al meni je Dinamo sva ona promrzla čekanja po koldvorima, spavanja po vlakovima, bježanja na u sred ljeta u neku pripizdinu da bi stajao tamo u šikari, miris adrenalina, baklje, nepravde, sreće, tuge, jada, ponosa svaki poraz koji te dotukao, svaka tekma na kojoj nas se 50 skupilo i kažeš si ovo više nema smisla, al baš zato ga nećeš ostaviti kad je najgore. Ma Dinamo je Dinamo nema boljeg opisa. Siguran sam da svi ostali nisu 10% onog prošli što mi s ovim klubom i na to sam ponosan.