Gh0C je napisao/la:
JoškoDugouško je napisao/la:
Ja više ne idem na stadion, samo još to mi treba da proseru kako smo izbacili klub iz Europe
pjevanjem pjesama protiv Uprave.
Neću ni prismrdit stadionu. Dosta mi je svega i ovakvog kluba. Al fakat dosta.
Vidi cijeli citat
To sam ja rekel prvu domaću nakon prekida bojkota, mislim Varteks (na kojoj su dobili zabranu pozdravit navijače), i držim se odluke, nije me ni previše puta uhvatila želja za povratkom. Bojkot nije apsolutno niš donio, klub svake godine spada na sve niže grane, grupa je razjedinjenija nego u doba onih besmislenih frakcioniranja, brojčano stanje nikakvo, zabrane, smjena generacija... Neki se inate, neki su izgubili volju nakon ovih zadnjih godina zaglupljivanja i manipulacija - moram priznat da sam i ja tu negdje između. A i ne mora mi se crtat sto puta da vidim da publika nije dobrodošla na Dinamove utakmice. Počevši od onog zatvaranja stadiona za tekmu s Rijekom (kod dolaska Hrgovića), preko bolje video pokrivenosti tribina nego događanja na terenu, mreže na Sjeveru, sad i zatvaranja selekcioniranih tribina...
S ovim Dinamom se mogu na jako malo razina povezat, a ostalo je doprinijelo da me više nikaj ne zove na tribinu čisto iz navijačkog đira.
Znam masu ljudi koja je bila spremna oguglat na brdo pizdarija od strane Mamića, od trenerskih, igračkih i menadžmentskih cirkusarija, ali svatko ima svoju granicu. A takvi se sigurno neće vratit nakon jedne pozitivne promjene kakva bi bila odlazak našmrkanog. Vidi i on sam da mu dolazi kraj i pokušava sredit što više stvari da nastave funkcionirat po istim principima koje on određuje i kad ga se formalno makne...
Užasan je osjećaj kada si odrastao uz taj klub uz sve nesreće koje su pratile taj klub svu nepravdu i borbu protiv bivšeg režima i onda Tuđmana vidiš šta je taj klub postao.
Živim 50 metara od stadiona i iako više većinom niti neznam sa kim moj klub igra čim izađem iz zgrade svako malo vidim upaljene reflektore i čujem slabu pjesmu sa stadiona dođe mi slabo kolko mi fali Moj Dinamo.
Fali mi ekipa sa kojim sa isao na tekme(od nas dvadesetak jučer je i posljednji rekao da više nejde na tekme...),fale mi boysi i atmosfera, fale mi jebeni smrdljivi wc pa čak ću reći jebeno mi fale oni grozni porazi u evropi i odlazak doma poslije njih i utapanje tuge u pivi.
Jako mi fali moj klub.
Uzas koliko ti jedan nogometni klub može značiti i kolko ti ga jedan čovjek može ogaditi.