Kada ste pogledali naslov moje analize, vjerojatno ste pomislili da koje ja to droge uzimam, otkud sada neki Josip (?) u ovoj priči. Naime, Josip Kramarić je otac Andreja Kramarića i vjerujem da je on, ukoliko je čovjek od riječi, jedan od ključnih ljudi u ovome svemu. Kako bih to dokazao, moram se vratiti u daleku 2010. godinu, a mjesto radnje je Karlovac. Ne, tog petka nisu igrali Dinamo i Karlovac, ne, tog 21. svibnja nije Andrej bio na probi u Karlovcu, već... ne biste vjerovali, Hrvatska nogometna reprezentacija (na stranu što je to bila u19) je odlučila odigrati i koju utakmicu van Zagreba pa je tako na stadionu Branka Čavlovića - Čavleka ugostila mladu reprezentaciju Crne Gore. Igralo se u Karlovcu jer je glavna zvijezda Karlovca, Zvonko Pamić, u tom trenu bio jedan od udarnih igrača te mlade reprezentacije i tako je Karlovac, igrom slučaja, dobio domaćinstvo. Kad sam već kod utakmice, valja napomenuti kako je Hrvatska dobila rezultatom 3:0, a golove su postigli dva bivša i jedan sadašnji Hajdukovac, Tičinović, Ozobić i - Maglica! I dan-danas se sjetim Ozobićevog gola iz slobodnog udarca, prekrasno nešto, nego, vratimo se mi "temi Kramarić".

Nakon malo podužeg uvoda, slijedi onaj dio koji zapravo, barem se nadam, vas sve i zanima. Tada su se na tribinama našla dva oca, Kramarićev i moj (sjedio sam i ja odmah do njih) i kako se utakmica nastavljala, moj otac (poznati mućki provokator, da upotrijebim rječnik i.p.-a) je počeo govoriti rečenice u stilu: "Šta ti ovaj purger radi u momčadi?! Vadi ga van!", naravno, govoreći o Andreju koji je promašio par (izglednih) prilika. Naime, moj otac nije znao da je to Andrejev otac dok ovaj, u jednom trenutku, nije zamolio moga da se primiri da nije lijepo tako govoriti o nečijem sinu. I onda mu je moj tata objasnio da bi tako vikao i za mene da sam u terenu, a vjerujte mi, ovo je ništa kako je nekada se znao derati na mene... Do kraja utakmice su si postali još i najbolji prijatelji, a po završetku iste je Andrejev otac rekao nešto što ja pokušavam objasniti ljudima već neko vrijeme, ali me nitko ne shvaća ozbiljno, tj. svi misle da je priča izmišljena. Uglavnom, parafrazirat ću ono što je rekao: "Moj Andrej nikada neće zaigrati u Dinamu dok je tamo Mamić, razlog je vrlo jednostavan. Mamić od mene i sina zahtijeva da potpišemo ugovor sa njegovom agencijom što se nikada neće dogoditi jer se ostali igrači već žale kako moraju velik dio novca proslijediti upravo na račun te agencije. Mamić nam je prijetio izbacivanjem Andreja iz momčadi i neka se to dogodi, nemam ništa protiv, ali ne namjeravam potpisati ugovor s tom agencijom, a ni Andrej. A ako Andrej slučajno potpiše, već sam mu rekao da za mene više ne postoji. Ako Mamić jednog dana i makne Andreja iz Dinama (prošlogodišnja posudba u Lokomotivu) te ga potom vrati nazad, Andrej neće igrati ili neće igrati kako treba te bojkotirati i tražiti drugi klub. Za Dinamo ozbiljno nikada neće zaigrati!"

Dakle, ovako nekako je izgledao taj monolog Andrejevog oca, ako on i danas pamti te riječi, onda sa sigurnošću mogu znati razlog ove situacije. Tko zna...

U međuvremenu se već Andreja povezuje s Rijekom, ništa čudno za ovo prijelazno razdoblje.