rivs1988 je napisao/la:
ja imam 8 derbija u nogama i pol ko ti (radi kiše ) i mogu ti reč da sam čak vidio dva poraza više od tebe :) skor mi je 3-1-4 a najbolji derbi mi je bio onaj kad nas je bilo skoro dvije tisuće ak se sječaš
Vidi cijeli citat
na svim derbijima na kojima sam bio BBB su bili u fantastičnim izdanjima, osim ovog zadnjeg. čak je i na odgođenoj utakmici brojnost bila slaba, a na ponovljenoj katastrofalna što je logičan slijed jer je bila radnim danom.
nadam se da će na ovom derbiju biti povratak na stare staze.
Tanac je potpisnik jedne od 5 pobjeda na Poljudu (Modrić, Mandžukić/Kalinić), ali je i potpisnik i jednog od 4 poraza na Maksimiru. Evo mu šansa nek dođe u plus.
Prvi put sam bio 2002., kad je Đolonga zabio iz slobodnog. Bio sam blizu lože, kad se Štimac par minuta prije početka ušetao u ložu nastao je takav šušur i ubrzo ovacije kao da se sam Elvis ukazao, danas se svi toga odriču kao da se nikada nije događalo. Drugi put u prosincu 2004., kad smo ih nadigrali kao rijetko kad, a ispromašivali se kao nikada da bi početkom drugog standardni scenario, bakljada, prekid, dim od kojeg se nije vidio Bušićev gol. Treći put je bio ovaj spomenuti iz 2007. s Lukom i Mandžom, odmah nakon izbacivanja Ajaxa. Taj mi je drag jer je Dinamo bio favorit na kladionicama, stadion je bio nabrijan, ali se mogao osjetiti strah od poraza koji se pokazao nakpn Lukinog gola kad je zavladala depresija na tribinama. Bio sam i kad je Lucho izjednačio na 1-1 iako smo od početka igrali s igračem više, ali plaho i pederski do zadnjih 15ak minuta kad je Kova pogodio stativu, a Badelj imao par odličnih dalekometnih. Zadnji derbi je uspio iz drugog pokušaja, pobjedi se ne gleda u zube, ali Kruno je imao više sreće nego pameti kad se po tko zna koji put povukao na 1-0 i ima grogiranog protivnika na konopcima. Sreća pa je Lucho opet lijepo naciljao dalju iz nezgodne pozicije

.
ali taj osjećaj na Poljudskom istoku, to je jebena stvar. osjetiš da si ugrožen. nema Mamića, podjela među Dinamovcima i aktualnih sranja, samo Dinamo na terenu i ti na tribinama. Dinama mrze, a ti paziš da se ne otkriješ jer su emocije na vrhuncu i tko zna kako bi završilo. pregrizeš usnu kad skužiš da skakućeš u ritmu pjesama s lijeve strane, krišom se smiješ kad vidiš 3 reda ispod lika koji u trenutku Dinamovog gola gleda u pod i skriva osmjeh, kad Sušić ulazi glasno konstatiraš da će sad krenuti stvar na bolje jer ulazi umjetnik i iz sveg srca uživaš kad te sprdaju zbog te tvrdnje kad ovaj 2 puta nabije čiste lopte u aut.
ne dao Bog više sile, za 9 dana idem opet po taj osjećaj i jedva čekam
