Ovo je potpuno besmislena rasprava.
Ovi koji idu na utakmice su očajni jer je atmosfera kao na groblju i htjeli bi na silu da svi oni koje je Mamić otjerao dođu natrag, a ovi koji ne idu zamjeraju onima koji idu jer ne vide u što se Dinamo pretvorio.
Kao što vidite, većina vidi, ali osjećaju nešto drugo prema Dinamu.Osjećaju ga svojim. Pustite te ljude da uživaju, ako je njima to uživanje i ako je to njihov Dinamo.
Isto tako, vi koji idete i indirektno ili direktno podržavate totalitarni režim koji tamo vlada, nemate pravo predbacivati nekome tko se ne može s tim identificirati i tko taj Dinamo osjeća potpuno drukčije od vas.
Ako probam biti maksimalno objektivan, priča da je Dinamo iznad Mamića ne drži baš vodu jer tamo nitko ne može povući vodu bez njegovog znanja. I htjeli vi to priznati ili ne, tisuće i tisuće rasnih dinamovaca ima problema sa želucem kada gleda u što se Dinamo pretvorio i ne osjećaju ono uzbuđenje koje su nekada osjećali.
Jasno je i malom djetetu da takvi ljudi fale na stadionu i da bez njih atmosfera ne može biti kakva je nekada bila, čak i da Maksimir može primiti 100 000 ljudi.
Ja potpuno mogu razumjeti svakog tko ne želi kročiti na njegove tribine i svakog tko se toga ne može odreći. Samo je jedna stvar sigurna, a to je da atmosfera nikada nije bila zatrovanija i nastavi li se ovako još koju godinu, većina će odustati jer je to prirodan proces.
Možete se vi svađati svakog dana ispočetka, ali prvi preduvjet je rješavanje statusa kluba. Privatni, udruga, što god.
Ali mora se znati da je netko dao svoj novac i kupio klub ili ga se mora izabrati da vodi klub, ako se želi zadržati postojeće stanje.
Svaka opcija u kojoj bilo tko iz sadašnje uprave ostaje na svojoj poziciji nije prihvatljiva. Oni su svoj limit dostigli i sada se samo grčevito pokušavaju održati na vlasti i to je jedina svrha postojanja kluba.
Dinamu treba svjež početak i nada da će jednog dana opet postojati neko zajedništvo na stadionu. Bez toga, može biti još 888 puta prvi, ali cijena koja se plaća za nasilni ostanak postojeće garniture je previsoka. Budite uvjereni da svakog dana odustane barem po jedan, a svaki od njih je proveo život uz Dinamo.
Stvoriti takvog novog navijača, u današnjim okolnostima jednostavno nije moguće. Svaki taj je nepovratno izgubljen ako se okolnosti ubrzo ne promijene. Ne može se graditi na lošem temelju.
I budite uvjereni da je svaki taj pojedinačno nemjerljivo vrijedniji od Mamića ili uprave. Jer oni sve rade zbog osobne koristi, a ljudi koji odlaze čine to jer im je previše bolno gledati u što se Dinamo pretvorio. Odlaze jer borba nije ravnopravna i čini se da se ne može dobiti. Okreću se Medveščaku jer je next best thing.I nije im to do kraja to, ali ih tamo barem nitko ne maltretira.
Neku bi htjeli na silu jednu, neki na silu drugo, ali nećete jedni druge na silu natjerati da osjećate isto. Ništa ne ide na silu.
A sila je jedino što iz kluba dobivamo u neograničenim količinama. I zato umire dinamovština. Represija izaziva revolt i prkos, ali izaziva i rezignaciju, a klub kao klub propada.
I zato nisam siguran da više mogu proći parole tipa hajdemo svi pod isti stijeg jer bi mnoge bilo sram pod takav stijeg stati. Kako ne živim u bajci u kojoj će desetine tisuća doći i ostati sve dok oni koji moraju otići ne odu, ostaje samo moliti.
Boga ili u što već vjerujete. Moliti da će netko ovo napokon riješiti jer svakog dana odustane barem jedan pravi, ne zato što više nije pravi, nego zato jer nema smisla. Molite se da jednom opet nađu smisao svi koji su ga izgubili jer uvijek može biti gore nego što je sada.
Oni koji misle da nikada neće doživjeti taj osjećaj da nema smisla, neka se ne zavaravaju. Svi su to nekada mislili.
Vrijeme ide, a ljudi otpadaju jedan po jedan. To je slika današnjeg Dinama, koliko god mi šutjeli o tome.
[uredio Mario Darmopil - 16. rujna 2013. u 21:51]
