Heroji iz Maskimira oduševili masu navijača - zabili gol
Odličan uspjeh. 1 bod u skupini smrti. A jadna Rijeka uzela 4 u skupini sa anonimnim klubovima poput nekog tamo Betisa i Lyona za koje nitko nije ni čuo. A Maribor koji ima 100 milijona eura budžeta se hvali kako su prezimili. Pa mi moramo bit sretni sa jednim bodom jer naš budžet nije ni desetina onog što troše Rijeka, Maribor ili Elfsborg. To su giganti a mi smo samo jadni mali klub sa balkana.
Al hvala Bogu, opet ćemo bit prvi po prodaji kad uvalimo Alena za nekih 20 milja pa ćemo tih 20 uložit u Sammire, Coste Andersone i Munoze, Vile, Moralese, Addye i još stotinu takvih pa kad ne budu valjali onda ćemo im isplatit po par stotina tisuća eura da odu iz našeg kluba. A i ti igrači isto sretni tolko da isplate dio odštete direktno u džep onoga koji ih je otpustio.
Hvala Bogu na dinamu pa i naši treneri nisu kruha gladni. Kad nemaju gdje radit, u dinamu uvijek imaju mjesta a za par mjeseci rada će isto pokupit lovu od ugovora kad dobiju otkaz i naprave mjesta za novog nezaposlenog trenera.
Al kaže naš izvršni da sve što dotakne pretvara u zlato, ali nikako da dotakne dinamo a izgleda da sve što izađe iz dinama, donese njegovom džepu nešto novog zlata. Nije on ni lud. ili ipak ali tko smo mi da sudimo.
a i mi isto pohlepne budale, nadamo se nekom prolasku skupine a izvršni uložio puste milijune u izradu web stranice koja je ljudi moji u 1/4 finalu lige prvaka za web stranice klubova bila. Među 8 u europi!!! Samo ne kužim zašto nismo napravili doček za te naše web dizajnere kad su se vraćali sa WC-a. minimalno 100000 ljudi je trebalo bit na tom dočeku a mi jadnici ni prstom nismo mrdnuli da obilježimo taj velebni uspjeh.
Nismo ni doček za Zdravka napravili ovaj tjedan kad je UEFA proglasila dinamo za najbolju priču tjedna (u klubu su tu nazvali najboljom momčadi ali tko gleda na te sitnice). Ja neznam što bi mi htjeli. Naši igrači igraju za sitniš od 100 - 500 tisuća eura godišnje i onda se čudimo što im se neda za takvu crkavicu trčat 90 minuta dok njihovi navijači umjesto da dolaze na velebno zdanje maksimira drukat za te siromašne igrače, troše svoje milijunske plaće na tamo neki kruh i mlijeko i odjeću za svoje klince. Baš smo jadni. stavljamo svoju djecu ispred tih jadnika koji moraju trenirat svaki dan po sat-dva dok ih treneri odnosno goniči robova šibaju po leđima svaki dan.
Ma hvala dragom Bogu na Zdravku što nam je priuštio ovakvo veselje iz godine u godinu. Da njega nema, nebi bilo ni dinama.