"Uskoro ćemo navući zastor na još jednu godinu pa je vrijeme osvrnuti se i pogledati kakva je bila 2013. za Dinamo. Dinamo je u godini iza nas suvereno osvojio osmi uzastopni naslov prvaka te u prvom dijelu nove sezone napravio veliki korak prema devetom i odigrao još jednu europsku jesen. Neki će, kao i obično, gledati sve "crno" i cijelu godinu svesti na nekoliko nes(p)retnih poraza u Europskoj ligi što nikako nije objektivno, ali idemo redom.
Dinamo je godinu definitivno završio "u plusu". Modri su s pet bodova više i utakmicom manje od pratnje vodeća momčad lige, uvjerljivo su se plasirali u polufinale Kupa i iza sebe imaju još jednu europsku jesen. Naravno, s jedne strane možemo posebno istaknuti prvo mjesto, dvije pobjede nad Hajdukom u dva tjedna i brojne ostale domaće uspjehe, a s druge europske poraze koji su i ove godine "jako pekli", ali kako god se pogleda – Modri mogu, više ili manje, zadovoljni na zimski odmor.
Od remija u Ligi prvaka protiv Dynamo Kijeva u prosincu prošle godine pa do ovogodišnje posljednje utakmice i pobjede na Poljudu Dinamo je odigrao puno dobrih utakmica; u domaćim i europskim natjecanjima. Nakon najboljeg proljeća posljednjih sezona i osvojenog naslova s 20 bodova ispred pratnje Modri su puni optimizma otvorili sezonu osvajanjem Superkupa i krenuli po treću uzastopnu Ligu prvaka. Nažalost, stvari nisu išle po željama.
Kao u svakom ozbiljnom poslu gdje se "okreće" ogroman novac – u nogometu se kažnjava najmanja moguća pogreška. Jedna utakmica, zapravo jedno poluvrijeme protiv Austrije u kojem je sve išlo na stranu protivnika i – gotovo. San o trećoj uzastopnoj Ligi prvaka je pao u vodu. Modri su u šest utakmica kvalifikacija za Ligu prvaka upisali pet pobjeda i jedan poraz uz gol razliku 13:4, ali taj poraz je Modrima odredio europsku jesen i poslao ih u Europsku ligu.
Poslije tog poraza, nažalost očekivano, znatno je pao interes navijača i u Europsku ligu se "krenulo po kazni". Nakon više od 50 tisuća gledatelja u tih prvih par domaćih utakmica, i to usred ljeta kada je Zagreb zbog godišnjih odmora više prazan nego pun, na tribinama je bilo sve manje navijača, atmosfera nije bila prava i kada su se nadovezali čudni odnosno "dinamovski" europski porazi onda je jasno kako je europska jesen bila za zaborav. Možemo pričati o odličnih sat vremena protiv Černomoreca na otvaranju i što bi bilo da tribine nisu bile potpuno prazne protiv PSV-a kada je Dinamo i bez podrške publike dominirao te bio bliže pobjedi, ali kada se podvuče crta – Modri su osvojili jedan bod. Premalo.
Kada smo god igrača koji su obilježili godinu iza nas – bilo je svega i svačega. Iz Dinama su u velike talijanske klubove otišli Kovačić, Kelava, Jedvaj i Vrsaljko, a u Maksimir su došli Pinto, Fernandes, Soudani, "pojavili" su se Brodić, Šimunović, Ćalušić, Zelenika dok je Halilović nastavio svoj razvoj. Naravno, o "djeci" kao što su Murić, Capan, Mamić i ostalima ćemo nešto više pisati ovo vrijeme sljedeće godine. Sjajnu godinu imali su Antolić, Ademi, Pivarić, Brozović, Čop i ostali koji su itekako napredovali, ugrabili priliku i danas su puno bolji igrači nego prije godinu dana te su nositelji igre Modrih. Uskoro i reprezentacije Hrvatske.
Naravno, kada govorimo o lijepim stvarima iz prošle godine onda nikako ne smijemo zaboraviti niti golema ulaganja u stadion. Tako danas igrači Dinama imaju vrhunske uvjete, a konstantno se uređuju i pomoćna igrališta na kojima svakodnevno treniraju novi Modrići, Jedvaji, Kovačići i Halilovići. Upravo to možda i je najbolja stvar iz godine za nama jer bez vrhunskih uvjeta ti bi talentirani mladići teško do kraja razvili svoj talent.
U svakom slučaju, u godini iza nas je bilo puno lijepih trenutaka: osvojen naslov prvaka, dvije pobjede na Poljudu, veličanstvenih 5:0 protiv Hajduka i drugi koje ćemo rado pamtiti te će vječno ostati zapisani u povijesti kluba. Što se tiče onih manje lijepih, treba vjerovati kako su Modri iz njih izvukli pouke i da će već sljedeća, 2014., svim navijačima Dinama biti još ljepša"