Sretna Nova godina svim Dinamovcima i neka im se sve želje ispune.!

MAJSTORI ZABORAVA ILI KAKO CENZURIRATI JUG

Navijati za Dinamo , biti plavokrv, danas je prvorazredni čin. A zar je, zapravo, ikad bilo drugačije? Danas, kao i jučer, Dinamo izaziva strah momaka na vlasti. Definicija demokracije danas glasi: Zajebati tu stvar s Dinamom.

Fascinacija Dinamom jučerašnjih i današnjih bila bi podnošljiva, kad bi se ticalo samo njih. Ovako, od strasti zapadne lože pate oni na jugu. Danas, kao i jučer.

Jučerašnja sila lomila je Dinamovce – zamjeralo im se što ne vide petokraku zvijezdu i klasje u hrvatskom grbu. Današnja sila opet ih lomi – zamjera im se što u hrvatskom grbu vide zvijezde i klasje.

„ Jebem ti mater „ , glasi komentar s juga, „ sve mi se nekako čini da ne stradavamo zbog svoje, već zbog tuđe prošlosti „.

U starim ložama nova su lica. Dnevna zapovijed opet glasi: „ Zaboraviti „. Majstori zaborava na stare uniforme prišivaju nove činove. Na stare dresove nove grbove. Na stare klubove nova imena. Računica je jasna: Poništimo li sjećanje, poništit ćemo prošlost, sadašnjost i budućnost.

„ To je možda tako, ali ne znam baš „ , veli plavokrvi. „Tko bu cenzuriral nas s juga? Tko bu iz našeg pamčenja izrezal ono kad je Boban skočil na onog murjaka? Ili ono kad smo protiv Nizozemske svi okrenuli leđa na jugoslavensku himnu i fućkali?“.

Mogući odgovor glasi: Oni koji oduzimaju šalove, zastave, transparente... Moć govora, uglavnom, ne mogu oduzeti i zato urlik odzvanja Maksimirom: „ Dinamo, moj Dinamo... „ I ovdje je računica jasna: Ako vlast cenzurira medije, pičimo usmeno.

Jug urliče svoje pjesme. Loža se smije od straha. Igra se nastavlja. U ovoj igri nema gledatelja, a gubitak je zajamčen. Gubitnici su na jugu. Dobitnici su pizde. A svaki gledatelj je kukavica, ili izdajnik.