Oduvijek je poznato da su za Dinamo navijali isključivo Hrvati, međutim za Dinamo su igrali i Slovenci (Katanec, Židan), Crnogorci (Turković, Petrović), Muslimani (Škoro, Mujčin), Makedonci (Ringov, Sedloski), Albanci (Cana, Shala) pa tako i Srbi. No, rijetko je koja "pridošlica" tako jednoglasno, gotovo na prepad, osvojila simpatije probirljive maksimirske publike kao što su to učinili pokojni Čava Dimitrijević i golman Ranko Stojić.

Čava Dimitrijević, kao najveći talenat u tadašnjoj Jugoslaviji, došao je u Dinamo u ljeto 1987. godine kada je imao 25 godina. Mislim da niti jedan Beograđanin ni prije ni poslije njega nije bio toliko obožavan u Zagrebu kao Čava. Zbog problema sa pićem i noćnim životom, morao je otići iz Partizana i tako je došao pod Ćirinu palicu koji je tada imao respektabilnu momčad, a u kojoj su bili Mlinarić, Boban, Škoro, Kasalo, Lulić...

Ništa sok, ništa kava, evo stiže Dimitrijević Čava - govorilo se krajem osamdesetih godina po zagrebačkim kafićima kad bi u njh ulazio plavokosi vragolan.

Iako su svi znali da je Čava u duši Grobar, navijači su ga ipak voljeli i skandirali mu. Imao je snage za jedno poluvrijeme, ali dok bi na sredini terena driblao protivničke igrače, Maksimirom bi se orilo: Čava, Čava...

Urnebesni tulumi, alkohol i noćni izlasci često su bili zaštitni znak naših legendi, ali i mnogih drugih nogometaša. Sjetimo se samo genijalnog Stjepana Lamze koji je uoči utakmice s Barcelonom 1961. popio bocu konjaka, zatim Mlinke, Cice, Bore, Snješka i ostalih iz generacije '82. koji su bili česti gosti Karake. Svi se još dobro sjećamo Robija Prosinečkog, Silvija Marića, a u novije vrijeme i naš je Sammir često na naslovnicama, ali ne zbog golova i odličnih partija, već zbog noćnih izlazaka i viška promila.

Pokojni Čava bio je jedan od najvećih nogometnih boema što se najbolje očitava u njegovoj legendarnoj izjavi iz ranih osamdesetih godina: Zar zbog nogometa da izgubim mladost!?

On, Vlado Kasalo i Haris Škoro prva su dva mjeseca, po dolasku u Dinamo, živjeli u Intercontinentalu. Kad je Ćiro nakon nekoliko dana došao platiti njihove hotelske račune, ostao je u šoku i rekao: Pa što ste vas trojica radili, jeste li renovirali hotel?

Jelo se, pilo, častilo sve redom, pravi kaos. Prošlo je tako nekih mjesec dana kad mi Ćiro na treningu kaže: "Sine, stigao je račun iz Intercontinentala. Isto mi je ko da sam kupio grofa Monte Krista - prepričao je anegdotu Haris Škoro u jednom od intervjua. Pričalo se da je Čava prvi dan po dolasku u Zagreb dobio auto koji je odmah totalno razbio.

Navijači Čavi nisu zviždali ni kad je već negdje oko 30. minute nemoćno širio ruke pokazujući prema klupi da više ne može. Ćiro ga ipak nije odmah vadio jer je znao da Čava i stojeći uvijek može podvaliti neku loptu. U današnjem nogometu snage i brzine više nema mjesta za takve igrače, ali će nama navijačima Čava uvijek ostati u lijepom sjećanju.

Odmah se sjetimo njegove prve utakmice, 3. kolovoza 1987., kada je Maksimir bacio u delirij. Igrali smo protiv Veleža koji je tada bio super jak s Kajtazom i Tuceom. Dinamo je pobijedio 3:0, a Čava je gurao veležovcima loptu kroz noge. Škoro je zabio dva gola, ali je igrač utakmice bio Čava Dimitrijević.

Dinamo je tada napravio strašnu seriju. Prošao je neokrznut na Marakani, pobijedio Hajduka na Poljudu, gazio sve pred sobom. Međutim, došao je domaći poraz od Prištine pa zatim i od Partizana nakon čega momčad psihički puca, a Čava se nekako s tim vraća svom beogradskom načinu života. Sve je rjeđe u prvoj postavi Dinama koji na tablici klizi sve više prema dolje. U zimskoj stanci klub je napustio Marko Mlinarić (otišao u Auxerre) i to je bio kraj šampionskih ambicija.

Čavu ni Zagreb, kao ni Beograd prije toga, nije mogao promijeniti. Iz Dinama je otišao u francuski Gonio gdje je živio od 1989. godine. Zbog svog načina života u nogometu nije postigao ni približno koliko je bio talentiran. Tako nas je prerano i napustio u 44. godini života.

Mi dinamovci pamtit ćemo njegove maksimirske poteze, pamtit ćemo njegovu veselu narav. Čava, laka ti zemlja i počivao u miru!

Psiholog za Halilovića: Pomoći ću mu jer je pritisak prevelik...

Alenu posvećujemo najveću pozornost. Halilović mora skinuti veliki pritisak sa sebe, očistiti glavu. Nije mu lako, još je u pubertetu, rekao je Dinamov trener Zoran Mamić

Daniel Kasap/Pixsell

Još me nisu obavijestili da ću posebno raditi s Alenom, no zaposlenik sam kluba i neće biti nikakvog problema. Već sam radio s prvom momčadi, rekao je Boris Balent, magistar psihologije.

Trener Zoran Mamić odlučio je igračima pristupiti na drugi način. Za razliku od Krune Jurčića, koji je Alenu objašnjavao driblinge, a ostatak momčadi se smijao, mlađi Mamić Alenu je angažirao psihologa.

- Posvećujemo mu najveću pozornost. Alen mora skinuti pritisak sa sebe, očistiti glavu. Nije mu lako, još je u pubertetu - rekao je Zoran Mamić.

I tu bi trebao “uskočiti” Boris Balent. Razgovorima će pokušati Alenovu pažnju i koncentraciju usmjeriti isključivo na teren.

- U današnje vrijeme svakom bi čovjeku dobro došao psiholog, a kamoli tako mladom igraču kao što je Alen. Na njemu je velik pritisak jer su od tako mladog igrača i dečka već napravili zvijezdu - rekao je Balent.

Braća Mamić bili su na odmoru u Dubaiju, gdje su dočekali Novu godinu. Pripreme Dinama počinju 8. siječnja, no neće već prvi dan imati na raspolaganju sportskog psihologa.

- Osim za Dinamo, radim za mladu nogometnu reprezentaciju Hrvatske, s kojom idem u zimski kamp. Kad se vratim, vjerujem da će me čelnici Dinama obavijestiti te da ću početi raditi. Mislim da mu mogu pomoći jer s igračem se mora raditi i kad mu je dobro, a ne samo kad mu je loše - rekao je Balent.

Angažiranje sportskog psihologa normalna je stavka u svim velikim klubovima, no pitanje je koliko će Balentov razgovor utjecati na Halilovića, koji je puno bliži odlasku nego ostanku u Dinamu. Također, za sportskim psihologom nekoliko je puta zavapio i Sammir. Brazilac smatra da je prvoj momčadi Dinama itekako potreban stručnjak na tom području kako bi podigao igrače koji u određenim trenucima padnu u depresiju, nađu se na meti kritike trenera, medija, ili jednostavno trebaju - razgovor.