Cvitanović o Mamiću: 'Ako se jednom dnevno ne posvađamo, ništa nismo napravili...'
'Želimo da Dinamo na proljeće igra efikasno, odgovorno, dojmljivo i ozbiljno'
Igor Cvitanović, uz Damira Krznara, prvi je pomoćnik Zorana Mamića. Do lani trener juniora, sada sukreator novih snova o Ligi prvaka. Promjenu je, kaže, osjetio na svojoj koži. Ipak je razlika između svlačionice juniora i seniora.
- Još se uhodavam u novu ulogu, nije isto. Juniori jesu najbliži seniorima, ali oni su još uvijek djeca, njima treba i pedagogija, ne samo objašnjavanje o nogometu. Puno priče i razgovora. Dobro, i kod seniora puno pričamo, treba razgovarati - kaže najbolji strijelac u Dinamovoj povijesti, koji tvrdi da on i Krznar nisu samo “kimači glavom”, već da je njihova uloga u stožeru mnogo bitnija.
Uostalom, to i jest jedna od glavnih značajki ovoga stožera, razlika u odnosu na one prethodne, sva trojica imaju utjecaj.
- Surađujemo jako dobro, apsolutno smo jednako bitni, međusobno se cijenimo, a Zoki je taj koji odlučuje i presuđuje.
Ipak, sva ste trojica bili igrači s pedigreom, ostavili mjesto u klupskoj povijesti. Neće vam dosaditi život u sjeni?
- Ja sam pet godina bio trener u školi, ovoj je moj iskorak i lijepo mi je, nemam problema ako se i dulje zadržim na ovoj poziciji. Uostalom, to će značiti da smo uspješni, zar ne? Imam ambiciju, logično, kad sam već krenuo ovim putem da jednom budem samostalni trener, ali ima vremena. Zoki, Krki i ja kućni smo prijatelji, svi smo ponosni na ovo što radimo i nema šanse da tu postoji ikakva zla krv.
No, valjda se ponekad ipak posvađate oko nečega, ne dajete uvijek Mamiću za pravo?
- Ha, ha, naravno da se svađamo. Ja bih čak rekao da nismo napravili posao ako se barem jednom dnevno ne posvadimo! Imamo različita mišljenja o nekim stvarima, pa to je normalno, ali to ne znači da smo na suprotnim stranama, samo zajednički pokušavamo pronaći pravo rješenje.
Kakav Dinamo pokušavate stvoriti?
- Želimo promijeniti fizionomiju i filozofiju čitave momčadi. Želimo da Dinamo na proljeće igra efikasno, odgovorno, dojmljivo i ozbiljno.
Dobro, to žele svi treneri, tako i najavljuju. Zašto mislite da ćete vi uspjeti?
- Da, želje su uvijek iste, a ja ne bih komentirao naše prethodnike. Mogu reći da ima razlike u metodama, mi smo se odlučili da ćemo biti hrabri i odlučni. Od prvog dana kažemo svima u lice što ne valja, prema svima smo isti i nema popusta. U tome je bio najveći problem proteklih godina. Ne mislim pritom samo na “slučaj Sammir”, i ostali su igrači platili puno sitnih kazni, inzistiramo da se disciplina poštuje. To je najvažnija promjena u odnosu na prijašnje trenere, mislim i ključna.
Bili ste napadač, osjetili ste na svojoj koži uspone i padove koje doživljavaju igrači na tim pozicijama. Što savjetujete aktualnim napadačima?
- Imamo odlične napadače, pokazali su svojim golovima da su kvalitetni. Jasno, napadači su specifični, oni su uvijek u najvećem fokusu, najviše se od njih očekuje, oni su ti koji odlučuju, u konačnici i najviše vrijede na tržištu. I moraju se nositi s tim, kao što se moraju nositi kad im ne ide dobro, kad ih neće lopta. Logično je da razgovaramo, ma razgovaramo sa svima.
Imao je i on svoje “crne rupe”, još ih pamti.
- Steaua i Auxerre moje su dvije loše epizode, međutim, život ide dalje, poslije je bilo puno lijepih trenutaka. Takav je život napadača, ne može se od toga pobjeći.
Koga bi od napadača posebno izdvojio?
- Ne želim nikoga izdvajati, svi rade odlično, bitan je kolektiv. Kad je momčad dobra, onda ona izbaci pojedinca!
