AUTOR:
Tomislav Dasović

Jednom se i to moralo dogoditi, da netko drsko, proračunato, mučki ukliže i Zdravku Mamiću. I to onaj u kojega se godinama zaklinjao. Tu titulu “mućka godine” uvjerljivo odnosi Sammir, prvi kapitalac ili, ako hoćete, strateški projekt koji iz Dinama odlazi bez odštete.

Za Mamića strahotna spoznaja, za Sammira – životni trijumf! Nešto poput odlučujućeg pogotka u 120. minuti utakmice...

Zašto je to Mamićev poraz? Ne samo zato što je od 2006. godine u tog problematičnoga Brazilca uložio oko pet milijuna eura (odšteta plus plaće), nego i stoga što mu je godinama podilazio, gledao mu kroz prste kad se Filho opijao, kasnio na trening ili ga prespavao, davao na korištenje svoju jahtu za Sammirove ljetne tulume, na kraju za dobrobit Dinama ugurao ga u reprezentaciju i opet – dobio figu. Ode Filho, aDinamu koji ga je bogato plaćao – nula kuna.

A zašto je to Sammirova pobjeda? Zato što je takav, problematičan, hirovit, nepouzdan i destruktivan, nadomak 27. godini ipak dobio priznanje da je – igrač. Odbijao je Kinu, Arabiju, Rusiju i dobio Španjolsku, dobio je ligu iz snova, jak, stabilan, uređen klub. Umjesto protiv Istre, igrat će protiv Reala. Malo bi tko prošloga mjeseca, kada su ga otjerali, iz Dinama stavio novac na to...Filho je, dakle, prvi koji je na ovaj, za Dinamo nepopularan način, zbrisao iz Maksimira. Jednom je istu ideju imao i Milan Badelj, također mjesecima odbijajući novi ugovor, no Mamić ga je ipak uspio prodati u HSV. Nije naodmet sjetiti se i famoznoga Calella, čiji je slučaj sličan Sammirovu.

Taj je ne pretjerano talentirani gaucho izmuzao iz Dinama oko četiri milijuna eura u tri godine, također je imao Mamića u zaleđu (sjetite se kako ga je Vaha bio otpisao pa ga je Zdravko vratio u momčad), a onda su odjednom shvatili da je mačak u vreći pa su ga preko noći otjerali. Famozni Calello danas čuči u Chievu, u godinu dana odigrao je deset utakmica. Prokužen nakon prve dvije...

I prosta računica o Dinamovim ulaganjima kaže sljedeće: Sammir plus Calello = devet milijuna eura. Više nego što su dobili, primjerice, za Mandžukića (sedam milijuna). Nije li i ovo, poput briljantnih prodaja (Modrić, Ćorluka, Kovačić...), nešto za antologiju, za pričati unucima...