GNK Dinamo Zagreb 2013/14
Lynx17 je napisao/la:
Ajde neko meni lijepo objasni koji su ovi "Sateliti." Nesto nevjerojatno. Pjevaju/sviraju kao megacari, a spotovi su im za cistu peticu! Kako da ovo nisam ranije znao/vidio? Vidi cijeli citat
ako Dinamo prezimi,sateliti ce mi svirati na aerodromu umjesto tamburaša
...neeeemoj mala reci da sam te foliro,tvoj sam profil odavno blokiroooo...
uz ovaj refren cu kidati majicu i nabijati na k**** sotone sto zele srusit Dinamo
Nekadašnji naš igrač Čileanac Pedro Morales napustio Malagu te će karijeru nastaviti u MLS-u, klub Vancouver Whitecaps,, Malaga će za ovaj transfer dobiti oko 350.000 €. Dobar posao Španjolaca, iz Dinama dosao besplatno i sad su dobili čistih 350 000 €, bolje išta nego ništa
majan debić je napisao/la:
db je napisao/la:
bjelica bi bio glup kad bi pristao postati trenerom.
Vidi cijeli citat
Zašto bi bio glup? Potpisao bi čovjek na barem 2 godine (možda i više) i onda bi bio potjeran nakon tri mjeseca i nekoliko
remija na ''tradicionalno neugodnim'' gostovanjima u hnl-u.Dobio bi veliku otpremninu i njemu ekstra.
Vidiš da je čovjek odbio RNK Split jer zna da bi i tamo dobio nogu nakon par mjeseci samo što bi od Splita dobio puno
manju otpremninu nego od Dinama i njegova bi karijera krenula nizbrdo jer realno,koji bi ozbiljan klub zaposlio trenera koji je potjeran iz Rnk Splita (posao bi nakon toga mogao dobiti jedino u bih prvoligašima i našim niželigašima)...očito da
Bjelica čeka Mamićev poziv,jer odbio je Splita a veli da ne bi imao ništa protiv toga da vodi neki klub iz hnl-a (to znači ne bi imao ništa protiv Dinama,sigurno ne misli doć u Zadar,Osijek ili Dragovoljac uz dužno poštovanje tim klubovima).
Vidi cijeli citat
Ma svi jedva čekaju poziv od Mamića. Jednostavno im je užitak voditi klub plaćenika iz rupa južne amerike i sjeverne afrike,na ruglu od stadiona na kojem za vrijeme utakmice nema pasa, sa sportskim direktorom sa kojim se nemožeš konzultirati jer je brat od gazda i koji on kaže da igrač dolazi taj mora igrati u prvoj sa naravno drogerašem i ovisnikom od gazde koji ti visi nad glavom svakih 5 minuta i kad mu pušiš kurac moraš mu lizat jaja isto jer inače te napenali sa otpremninom usred sezone. Čudo od kluba! Evo čujem Magatha kako plače što nije na vrijeme sjeo za modru stolicu, i naravno svako brukanje u europi pada na leđa trenera jer gazda i izmišljeni SD se riješavaju odgovornosti. Da Nenade neznam što čekaš pa prestiž je trenirati Dinama!

EDIT: Lako što ja pričam gluposti ali kad purgeri čak i mamićevci i njegovi simpatizeri ne razumiju da je plan cijelo vrijeme bio da Zdravko bude gazda a Zoran trener. Kako to ne shvaćate to mi nije jasno, a pričalo se o Magathu...yeah right!
[uredio NewFriiiikan - 04. ožujka 2014. u 10:34]
Prepoznaj, odupri se, prijavi!"Stay awhile and listen!"
antema je napisao/la:
Ajde se ti brini više o našoj filijali sa kvarnera nego o bjelici i kruni jurčiću...Vidi cijeli citat
A nebogi. Ja se ne brinem uopće i da filijala smo što bi me to trebalo uvrijediti i potjerati? Kruno Juričić se nigdje nije spomenuo tako da još i izmišljaš.
Prepoznaj, odupri se, prijavi!"Stay awhile and listen!"
Mamićev povratak i uspon u Dinamu koincidira s novim političkim usponom Stjepana Mesića nakon Tuđmanove smrti. Tzv. legendarna ekipa s nanbuda na koji je prvo krenuo Tomislav Karamarko, a činili su je još Petar Turković, Srećko Ferenčak, Damir Vargek..., pa i Zdravko Mamić, pretvorila se u Mesićev izborni stožer.
Posljednjih tjedana Zdravko Mamić naprimao se udaraca nakon kojih bi teško na nogama ostao i Muhammad Ali iz najboljih dana. Ali, naš Maminjo čak ni ne glavinja, barem to javno ne uprizoruje. Već je dva puta u posljednih tridesetak dana zakazao pa otkazao svoje izvanredno obraćanje naciji, koje još samo u njegovom prisvojenom klubu zovu press konferencija. Premda mu je jezik napet poput praćke i sav gori od nestrpljenja da odapne drvlje i kamenje po dušmanima, shvatio je da se našao sa svih strana opkoljen teškom artiljerijom. Za vratom su mu sportske i porezne inspekcije, privatne tužbe, Državno odvjetništvo, ministar Jovanović, rat s navijačima, odmetnuti mladi igrači... Jasno mu je da tu više jedan jezik i jedna praćka nisu dovoljni, a pitanje je koliko njegovi zaštitnici, što godinama stoje u sva četiri kuta Mamićeva ringa rasprostranjenog cijelom nogometnom Hrvatskom, imaju još snage i interesa štititi sve usamljenijeg „jahača Apokalipse". On pljesak može zaraditi samo na zatvorenim klupskim feštama kad „motivacijski" poziva igrače neka razbiju i diskoteku i hotel, sve će to Dinamo i on platiti. Čuj, Dinamo i on! Kao da ne znamo tko sve to plaća! Svakoga kome je Dinamo na srcu, a tko je ovih dana na nekom od portala pogledao tu Mamićevu verbalnu orgiju, što ju je on osobno nazvao edukacijskim govorom, bilo je sram. No, da je samo to...
Zapravo je nevjerojatno i jedino valjda u apsurdistanu od Hrvatske moguće da osoba protiv koje su podignute desetine kaznenih i prekršajnih prijava, osoba koje se okoristila u pretvorbenoj pljački, osoba koja već desetak godina istodobno vodi po desetak sudskih sporova, osoba koja automobilom gazi policiju, fizički nasrće na zaštitare i novinare, javno šamara obavještajne agente, prijeti svakom neistomišljeniku, mlati se u Gradskom poglavarstvu, torbari dionicama, vrijeđa premijere, ministre i predsjednike, reketari igrače, osoba koja je fizički nasrnula i na službenike Uefe, a onda se lažno predstavila u krivotvorenom klupskom izvješću ne bi li zaštitila svoju guzicu dok je sve druge, i klub i navijače izručila Uefinom progonu, osoba koja nadasve suspektno vodi nekad slavni i dostojanstveni zagrebački Dinamo, kršeći pritom sve civilizacijske i moralne uzuse, ali i više zakona, te je i nepravomoćno osuđena kao lihvar, dakle upravo je nevjerojatno da osoba s hipotekom tako brojnih i gnusnih krimena i dalje stoluje nogometnom crkvom u Hrvata.
Niknuo na patologiji hrvatskog društva
No, Mamić je samo niknuo na patologiji hrvatskoga društva i obilato se koristi svim mehanizmima države, koja je sve samo ne pravno stabilna zemlja, da profitira, raste i širi se, a da ga nitko pritom godinama ne upita, 'ej čovječe, otkud vam sve to! I ne samo njega, stotine njih. Jednadžba je u svakoj pravno uređenoj zemlji koja poštuje i štiti svoje građane vrlo jednostavna: prikaži prihode, prikaži rashode, prikaži dobit, prikaži poreze koje si platio, pa da vidimo što sve imaš i kako si sve što imaš kupio i stekao. Ali, sve dok u jednom kutu Mamićeva ringa stoji duboko nezainteresirani glavni državni odvjetnik sudovi mogu javnosti isporučivati cinične ispričnice za svoga čestoga gosta u stilu „pa nije on baš osoba tolikoga uzora, pa nije on Dalaj Lama da ga se slijepo slijedi" i dok si rekao hop eto ti Mamića oslobođenog od optužbi za govor mržnje. Slično su obrazloženje svojedobno na Kaznenome sudu dobili novinari kad su Mamića prijavili za prijetnje. Šljage koji bi im Mamić danas-sutra mogao udijeliti, ili cigle koje bi im mogle početi padati na glavu jer su se drznuli preispitivati Mamićevu uzurpaciju Dinama za osobnu korist, sud je okarekterizirao benignima, pripisavši obećane im batine tek osebujnome rječniku maksmirskoga vizionara.
Predsjednik megauspješne Barcelone Sandro Rosell prije nekoliko je tjedana dao ostavku samo zbog javnih sumnji da se protupravno okoristio transferom Brazilca Neymara. Hahahaha, vjerojatno su se Mamići, Zdravko i Zoran, grohotom smijali u plavim salonima, dok se njihov kojekako prisvojen novac iz transfera, igračkih provizija i suspektnog poslovanja u klubu dotiranom s 30-ak milijuna proračunskih kuna oplođuje na offshore računima nekog egzotočnog otočja. Ostalih 10-ak milijuna eura zazidano je u Mamić nekretnine što se protežu od Podsljemena, preko Tuškanca, do Gorskog kotara, Opatije, Paga, Hvara...
Nažalost, samo je u sferi spekulacija ostala informacija da su poreznici utvrdili nesrazmjer između Mamićevih prikazanih primanja, plaćenoga poreza i imovine i razrezali mu kaznu od pet milijuna kuna. Jednako je tako ostala nepotvrđena informacija da je Mamić u tišini državi platio što je potraživala, pa jaši dalje na valu još nepokorene i neprodane Dinamove mladosti, dok je u međuvremenu odnarođeni klub nakrcao strancima, čak desetoricom. Pa gdje će mu igrati svi ti klinci za čije je stasanje iz gradskog proračuna izdvojeno 215 milijuna kuna u posljednjih šest godina kad i jedan od najboljih mladih igrača na svijetu Alen Halilović dobiva pokraj tolikih legionara minute tek na kapaljku, a jednako talentirani Robert Murić, kojeg na silu pokušava zadržati u Dinamu, još nije ni primirisao prvu momčad, a za koji će dan napuniti 18. U tim je godinama Ćiro Blažević promovirao u Dinamova kapetana Niku Kranjčara, a prije 18. godine je, također kod Ćire u Dinamu, u superjakoj jugoslavenskoj ligi debitirao 1986. Zvonimir Boban, u vrijeme kad se mladi igrači nisu forsirali tako kao danas.
Tuđman jedini bio penicilin za „žicara"
Ispada da je u zemlji Hrvatskoj jedini penicil za notornoga Zdravkeca bio Franjo Tuđman. „Stari" nije podnosio prostake, a opsjednut je bio klubom iz Maksimira kojeg je preimenovao u Croatiju i u koji je u partnerstvu sa svojom vjenčanim kumom Miroslavom Blaževićem stigao i mladi, nadobudni navijač sa sjevera Zdravko Mamić. Boljestojeći zagrebački fakini osamdesetih godina zvali su ga žicar. Nekoliko godina kasnije stigao je rat, a rat je vrijeme u kojem su se i okorjeli žicari pretvarali u pretvorbene junake preuzimajući uz blagoslov politike državno vlasništvo. Privatizacijska pljačka zbila se i u divu drvne industrije „Česma" iz Mamićeva rodnog Bjelovara. Tu je tvornicu 1992. preuzeo klan Mamić na čelu sa Zdravkom, te se Mamić s novcem iz Česme 1993. uključio u privatizaciju nogomenog kluba iz Maksimira, uz dakako političko pokroviteljstvo Tuđmana, a koje mu je osigurao Ćiro Blažević svojim prijateljevanjem s prvim hrvatskim predsjednikom. Za svoju je „dionicu" Mamić nagrađen mjestom direktora kluba, no ne zadugo. Sirovog i neobuzdabnog, Tuđman ga nije podnosio. Kap je prelila čašu kad se za vrijeme jedne utakmice u kasnu jesen 1994., nezadovoljan nekom odlukom suca, Mamić podigao sa svog stolca u loži gdje je sjedio i državni poglavar - za života gotovo da nije propustio ni jednu utakmicu Croatije u Maksimiru (!!) - te počeo ispaljivati arsenal najvulgarnijih prostota držeći se pritom za međunožje i njišući se opsceno naprijed-nazad. „Mičite mi ga s očiju!", siktao je Tuđman i Mamić je za nekoliko dana, s čekom na 300 tisuća njemačkih maraka, torpediran iz kluba. Pokušao je svoje nogometno vizionarstvo i menadžerske vještine oploditi u Sisku i Osijeku, ali sasvim je nešto drugo, točnije uzaludno, biti Mamić u siromašnim pustopoljinama koje nisu uzorane Bandićevim, tj. milijunima i milijunima građana Zagreba.
Slučajno ili ne, Mamićev povratak i uspon u Dinamu, a onda i na tron hrvatskoga nogometa koincidira s novim političkim usponom Stjepana Mesića nakon Tuđmanove smrti. Takozvana legendarna ekipa s nanbuda na koji je prvo krenuo Tomislav Karamarko, a činili su je još Petar Turković, Srećko Ferenčak, Damir Vargek..., pa i Zdravko Mamić, pretvorila se u Mesićev izborni stožer kad se Mesić odlučio kandidirati na predsjedničkim izborima. Mudri Titov general dr. Franjo Tuđman, pišu neki analitičari, iskoristio je cijeli udbaški sustav da bi dobio državu, pa je sve eksponente toga sustava kasnije šutnuo, dok je Karamarku na raspolaganju ostao Stipe Mesić kao doživotni predsjednik Antifašizma. I njih dvojica, tvrde analitičari, vladaju Hrvatskom od Tuđmanove smrti do dana današnjega. Baš kao i Zdravko Mamić hrvatskim nogometom.
„Ulična" škola i slatke blagodati koje ona donosi
Za razliku od Tuđmana uronjenog u bespuće knjiga, Mesić je više bio uronjen u život, a kad netko tako voli život dobro mu dođe u blizini netko poput Mamića s „uličnom" školom i svim „slatkim" benefitima koja ona donosi. Odnedavno bi se moglo zaključiti i da su Mesić&Mamić naši preko crvene linije. Za Mesića se, naime, od prvoga dana neovisne Hrvatske priča da je stari udbaš, ali da je i Mamić radio za Udbu čuli smo tek nedavno, kad je procurilo da je osobno urgirao i platio 5000 eura da se izbaci njegovo ime u kontekstu suradnje s „državnom bezbednošću" iz jedne od brojnih knjiga hrvatskoga emigranta i publicista Bože Vukušića u kojima piše o suradnicima Udbe te njihovim prokazivanjima, progonima i likvidacijama Hrvata.
Prigrlio ga Mirko Barišić – čelnik beogradskih pljačkaša
U Dinamu je Mamića nakon Tuđmanove smrti već dočekao i prigrlio, te ga do dan danas brani kao sina rođenoga, Mirko Barišić, tada direktor Siemensa, koji je dobar dio životnoga i radnoga vijeka proveo u Genexu, kao direktor za Hrvatsku, a dobro je poznato da je to import-export poduzeće (kao i neka druga npr. Inex, Jugoexport, Progres...) bilo zapravo jedna od Udbinih filijala u bivšoj državi. Evo, uostalom, što je prije četiri godine o mamićevanju Dinamom i simbiozi Barišić-Mamić napisao lucidni Večernjakov kroničar Milan Ivkošić: „U vrijeme Hrvatskoga proljeća 1971. godine na udaru hrvatskoga domoljubnoga pokreta bili su beogradski reeksporteri (pretvaranje uvezene robe u domaću pomoću carinskih manipulacija, kako bi se zbog tečajnih razlika povećala vrijenost te iste robe za izvoz), a posebno Generealexport, kraće zvan Genex.
Ti su reeksporteri izvlačili golem novac iz Hrvatske, a jedan od zagrebačkih čelnika tih beogradskih pljačkaša bio je nitko drugi nego - Mirko Barišić, dugogodišni Mamićev suradnik u Dinamu. Sada je valjda očito da se na čelu Dinama nisu našli slučajno negdašnji predstavnik najomraženijeg poduzeća u Hrvatskoj, simbola protuhrvatstva, i Zdravko Mamić, koji je istodobno, dok je Barišić isisavao novac iz Hrvatske, usisavao pjesme navijača Zvezde, Partizana i Arkanovih pevaljki koje će sa svojih koncerata ispraćati četnike na klanje po Hrvatskoj... Čovjek ne može dokučiti i zaključiti ništa doli ovo: Zdravko Mamić i njegovo sportsko i kulturološko uništavanje Dinama dio je neke podzemne političke pogodbe ili ucjene narav koje samo rijetki znaju. Uostalom, Mamić nije jedna ili jedina javna opačina koju od sankcija štite moći tajnih ili polutajnih skupina koje su od države napravile svoje vlasništvo, svoju pravdu i svoju sprdačinu."
Hmmm, da... Čovjek se, baš poput Ivkošića, pita koji su to poslovi utrli Zdravku Mamiću put do pozicije najmoćnijeg čovjeka nacionalne sportske institucije, simbola Zagreba i uvelike simbola nacije kojem će posve izokrenuti sportski i društvenu svrhu i pokušati Dinamu nametnuti posve stran mu kulturološki obrazac.
Iz te perspektive lakše su objašnjive i sve Mamićeve javne eskapade, jednom je gorljivi nacionalist, drugi put tolerantni čovjekoljub i veliki Europejac, pa onda patetični jugonostalgičar i srbofil, uvijek točno prema potrebi, jer za Mamića i njemu slične ideologija ne predstavlja apsolutno ništa, odnosno služi samo kao oružje kojim se može postići najvažniji cilj, a to je sirova, ogoljena i neograničena vlast.
U vrijeme dok je Jadranka Kosor bila premijerka Zdravko Mamić i njegova sljedba ponudili su se za odstrjel kao na pladnju s farsom od Skupštine Hrvatskog nogometnog saveza u prosincu 2010. No, dokumenti koji su dokazivali da je Mamić-Markovićeva struja protupropisno obespravila predsjednika NS Dubrovačko-neretvanske županije Tomislava Jurjevića i onemogućila mu glasovanje koje bi na mjesto predsjednika HNS-a ustoličilo Igora Štimca, ostali su ležati u ladici Kosoričina ministra uprave Davorina Mlakara, a Mamić je s Markovićem kao marionetom, a danas s Davorom Šukerom, nastavio svoju diktaturu. Zlobnici kažu da je premijerka Kosor „pala" na jednu običnu Gucci torbu. I još k tome čisti lažnjak.
Spoznaje o „ratu do istrjebljenja" koji se vodio u predizbornoj kampanji uoči te glasovite skupštine, o crnim torbama koje su kolale amo-tamo, o manipuliranju imenom suca Ivana Turudića, inače Mamićeva prijatelja, imena koje su neki koristili kao prijetnju, o zloglasnim likovima iz podzemlja što su se vezala i za Štimčevu i za Mamićevu stranu, imao je i Uskok preko svog pouzdanika. No, sve što je prikupljeno u dvomjesečnoj akciji opet je ostalo u nekoj ladici, a izmrcvarenom su pouzdaniku agenti rekli da zapravo nemaju koga za što teretiti. Mo'š misliti!
Dvije i pol godine nakon „nećeš razbojniče" skupštine Upravni sud u Splitu razobličio je farsu, presudivši da je legitimni zastupnik na skandaloznom nogometnom skupu trebao biti obespravljeni Tomislav Jurjević, a ne Mate Previšić čiji je glas donio novi predsjednički mandat tada već Alzheimerom ozbiljno načetom Vlatku Markoviću, odnosno donio je nastavak Mamićeve vladavine. No, kako bi narod rekao, pojeo vuk magare, u međuvremenu su i Kosorica i Mlakar već postali bivši, jedino Maminjo ostaje kao čovjek za sve vremena. Iako je novi ministar sporta Željko Jovanović najavio lov na najvećeg krokodila u nogometnoj močvari, kako god da ga zagrize po repu, on se regenerira i opet naraste. Sportska je inspekcija utvrdila da Dinamo ne poštuje ni vlastiti Statut, da je obespravio svoje brojno članstvo, da je nedemokratski ustrojen, u prijevodu Mamić je vrhovno sportsko tijelo, Skupštinu, nakrcao ljudima od povjerenja koji onda biraju ili opozivaju klupski Izvršni odbor i izvršnog predsjednika Mamića i tako ukrug i unedogled. Na inspekcijski nalaz u Maksimiru se nisu previše uzbudili, rekli su da je to tek pitanje kozmetike i da će se uskladiti sa Statutom. U međvremenu je stariji Mamić, dakle Zdravko, svoga brata Zorana, koji je dotad godinama bio sportski direktor kluba i njegova produžena ruka u svlačionici, imenovao za novoga trenera, premda se Zoran dugo odupirao govoreći da ga taj posao zapravo ni ne zanima ni ne veseli, a za koji uostalom nema ni potrebnu diplomu, pa tako ni licencu. No, nevažno, važno je zvati se Mamić.
Trenutno protiv Mamića vode sudski proces za kazneno djelo klevete ministar Željko Jovanović te Eduardov odvjetnik Ivica Crnić. Zapravo Crnić je upravo ovih dana dobio spor, sud je presudio da Mamić mora Crniću platiti 128.310 kuna. Nekoliko dana ranije Općinski građanski sud u Zagrebu proglasio je Zdravka Mamića zelenašem i lihvarom, a lihvarskim i ništavnim pet ugovora koje su on i njegov sin Mario sklopili s Eduardom Da Silvom od 2001. do 2007. u javnobilježničkom uredu Milke Čergar u Sesvetama. Znano je već da je prema tim ugovorima Eduardo bio dužan Mamićima do kraja svoje karijere isplaćivati 20 posto od svih svojih primanja, a budući da je to Dudu odbio činiti otkako je 2007. otišao iz Dinama, Mamići su mu zbog potraživanje naplate duga ovršili svu imovinu u Hrvatskoj i blokirali hrvatske račune. Uslijedi li protiv Mamića kaznena prijava za zelenašenje, Kazneni zakon propisuje novčanu kaznu ili kaznu zatvora do jedne godine.
Jovanovićeva inspekcija udarila na Mamićev monopol i Lokomotivu
Jovanovićeva inspekcija udarila je na Mamićev monopol i izvrdavanje zakona i preko Dinamova sestrinskog kluba Lokomotive. A Lokomotiva koja u Prvoj HNL igra već petu sezonu je majka svih neregularnosti, jer Dinamo svake godine ulazi u prvenstvo sa šest, 9 ili čak 12 bodova fore. Naime, nema kluba kojem Lokomotiva nije uzela bod ili sva tri, samo Dinamu nikada ni bod. Još je dubioznija financijska povezanost ova dva pupčano povezana kluba, dvojne registracije, posudbe, međusobni transferi igrača, pumpanje cijena i upumpavanje Dinamova novaca klubu koji nema ni navijače ni sponzore. Pa ti pobijedi „tatu" koji te hrani!
Jedini koji u ovoj gospodarski i moralno devastiranoj zemlji imaju petlje i nemaju popusta za Mamića su navijači sa sjevera. Danas se, istina, okupljaju na istoku, ali uvijek s istom porukom: „Mamiću odlazi!" I taj jedini glasni bunt protiv jedne amoralne sportske i ljudske politike Mamić nastoji uz pomoć represivnog sustava ušutkati prokazivanjem i progonom navijača kao najvećih državnih neprijatelja. Po oprobanom Udbinom receptu. Pa sad vi recite da su se Mamić i Barišić slučajno pronašli u Dinamu... Pod pokroviteljstvom Pantovčaka!
tekst sa "Izagola.hr"
Posljednjih tjedana Zdravko Mamić naprimao se udaraca nakon kojih bi teško na nogama ostao i Muhammad Ali iz najboljih dana. Ali, naš Maminjo čak ni ne glavinja, barem to javno ne uprizoruje. Već je dva puta u posljednih tridesetak dana zakazao pa otkazao svoje izvanredno obraćanje naciji, koje još samo u njegovom prisvojenom klubu zovu press konferencija. Premda mu je jezik napet poput praćke i sav gori od nestrpljenja da odapne drvlje i kamenje po dušmanima, shvatio je da se našao sa svih strana opkoljen teškom artiljerijom. Za vratom su mu sportske i porezne inspekcije, privatne tužbe, Državno odvjetništvo, ministar Jovanović, rat s navijačima, odmetnuti mladi igrači... Jasno mu je da tu više jedan jezik i jedna praćka nisu dovoljni, a pitanje je koliko njegovi zaštitnici, što godinama stoje u sva četiri kuta Mamićeva ringa rasprostranjenog cijelom nogometnom Hrvatskom, imaju još snage i interesa štititi sve usamljenijeg „jahača Apokalipse". On pljesak može zaraditi samo na zatvorenim klupskim feštama kad „motivacijski" poziva igrače neka razbiju i diskoteku i hotel, sve će to Dinamo i on platiti. Čuj, Dinamo i on! Kao da ne znamo tko sve to plaća! Svakoga kome je Dinamo na srcu, a tko je ovih dana na nekom od portala pogledao tu Mamićevu verbalnu orgiju, što ju je on osobno nazvao edukacijskim govorom, bilo je sram. No, da je samo to...
Zapravo je nevjerojatno i jedino valjda u apsurdistanu od Hrvatske moguće da osoba protiv koje su podignute desetine kaznenih i prekršajnih prijava, osoba koje se okoristila u pretvorbenoj pljački, osoba koja već desetak godina istodobno vodi po desetak sudskih sporova, osoba koja automobilom gazi policiju, fizički nasrće na zaštitare i novinare, javno šamara obavještajne agente, prijeti svakom neistomišljeniku, mlati se u Gradskom poglavarstvu, torbari dionicama, vrijeđa premijere, ministre i predsjednike, reketari igrače, osoba koja je fizički nasrnula i na službenike Uefe, a onda se lažno predstavila u krivotvorenom klupskom izvješću ne bi li zaštitila svoju guzicu dok je sve druge, i klub i navijače izručila Uefinom progonu, osoba koja nadasve suspektno vodi nekad slavni i dostojanstveni zagrebački Dinamo, kršeći pritom sve civilizacijske i moralne uzuse, ali i više zakona, te je i nepravomoćno osuđena kao lihvar, dakle upravo je nevjerojatno da osoba s hipotekom tako brojnih i gnusnih krimena i dalje stoluje nogometnom crkvom u Hrvata.
Niknuo na patologiji hrvatskog društva
No, Mamić je samo niknuo na patologiji hrvatskoga društva i obilato se koristi svim mehanizmima države, koja je sve samo ne pravno stabilna zemlja, da profitira, raste i širi se, a da ga nitko pritom godinama ne upita, 'ej čovječe, otkud vam sve to! I ne samo njega, stotine njih. Jednadžba je u svakoj pravno uređenoj zemlji koja poštuje i štiti svoje građane vrlo jednostavna: prikaži prihode, prikaži rashode, prikaži dobit, prikaži poreze koje si platio, pa da vidimo što sve imaš i kako si sve što imaš kupio i stekao. Ali, sve dok u jednom kutu Mamićeva ringa stoji duboko nezainteresirani glavni državni odvjetnik sudovi mogu javnosti isporučivati cinične ispričnice za svoga čestoga gosta u stilu „pa nije on baš osoba tolikoga uzora, pa nije on Dalaj Lama da ga se slijepo slijedi" i dok si rekao hop eto ti Mamića oslobođenog od optužbi za govor mržnje. Slično su obrazloženje svojedobno na Kaznenome sudu dobili novinari kad su Mamića prijavili za prijetnje. Šljage koji bi im Mamić danas-sutra mogao udijeliti, ili cigle koje bi im mogle početi padati na glavu jer su se drznuli preispitivati Mamićevu uzurpaciju Dinama za osobnu korist, sud je okarekterizirao benignima, pripisavši obećane im batine tek osebujnome rječniku maksmirskoga vizionara.
Predsjednik megauspješne Barcelone Sandro Rosell prije nekoliko je tjedana dao ostavku samo zbog javnih sumnji da se protupravno okoristio transferom Brazilca Neymara. Hahahaha, vjerojatno su se Mamići, Zdravko i Zoran, grohotom smijali u plavim salonima, dok se njihov kojekako prisvojen novac iz transfera, igračkih provizija i suspektnog poslovanja u klubu dotiranom s 30-ak milijuna proračunskih kuna oplođuje na offshore računima nekog egzotočnog otočja. Ostalih 10-ak milijuna eura zazidano je u Mamić nekretnine što se protežu od Podsljemena, preko Tuškanca, do Gorskog kotara, Opatije, Paga, Hvara...
Nažalost, samo je u sferi spekulacija ostala informacija da su poreznici utvrdili nesrazmjer između Mamićevih prikazanih primanja, plaćenoga poreza i imovine i razrezali mu kaznu od pet milijuna kuna. Jednako je tako ostala nepotvrđena informacija da je Mamić u tišini državi platio što je potraživala, pa jaši dalje na valu još nepokorene i neprodane Dinamove mladosti, dok je u međuvremenu odnarođeni klub nakrcao strancima, čak desetoricom. Pa gdje će mu igrati svi ti klinci za čije je stasanje iz gradskog proračuna izdvojeno 215 milijuna kuna u posljednjih šest godina kad i jedan od najboljih mladih igrača na svijetu Alen Halilović dobiva pokraj tolikih legionara minute tek na kapaljku, a jednako talentirani Robert Murić, kojeg na silu pokušava zadržati u Dinamu, još nije ni primirisao prvu momčad, a za koji će dan napuniti 18. U tim je godinama Ćiro Blažević promovirao u Dinamova kapetana Niku Kranjčara, a prije 18. godine je, također kod Ćire u Dinamu, u superjakoj jugoslavenskoj ligi debitirao 1986. Zvonimir Boban, u vrijeme kad se mladi igrači nisu forsirali tako kao danas.
Tuđman jedini bio penicilin za „žicara"
Ispada da je u zemlji Hrvatskoj jedini penicil za notornoga Zdravkeca bio Franjo Tuđman. „Stari" nije podnosio prostake, a opsjednut je bio klubom iz Maksimira kojeg je preimenovao u Croatiju i u koji je u partnerstvu sa svojom vjenčanim kumom Miroslavom Blaževićem stigao i mladi, nadobudni navijač sa sjevera Zdravko Mamić. Boljestojeći zagrebački fakini osamdesetih godina zvali su ga žicar. Nekoliko godina kasnije stigao je rat, a rat je vrijeme u kojem su se i okorjeli žicari pretvarali u pretvorbene junake preuzimajući uz blagoslov politike državno vlasništvo. Privatizacijska pljačka zbila se i u divu drvne industrije „Česma" iz Mamićeva rodnog Bjelovara. Tu je tvornicu 1992. preuzeo klan Mamić na čelu sa Zdravkom, te se Mamić s novcem iz Česme 1993. uključio u privatizaciju nogomenog kluba iz Maksimira, uz dakako političko pokroviteljstvo Tuđmana, a koje mu je osigurao Ćiro Blažević svojim prijateljevanjem s prvim hrvatskim predsjednikom. Za svoju je „dionicu" Mamić nagrađen mjestom direktora kluba, no ne zadugo. Sirovog i neobuzdabnog, Tuđman ga nije podnosio. Kap je prelila čašu kad se za vrijeme jedne utakmice u kasnu jesen 1994., nezadovoljan nekom odlukom suca, Mamić podigao sa svog stolca u loži gdje je sjedio i državni poglavar - za života gotovo da nije propustio ni jednu utakmicu Croatije u Maksimiru (!!) - te počeo ispaljivati arsenal najvulgarnijih prostota držeći se pritom za međunožje i njišući se opsceno naprijed-nazad. „Mičite mi ga s očiju!", siktao je Tuđman i Mamić je za nekoliko dana, s čekom na 300 tisuća njemačkih maraka, torpediran iz kluba. Pokušao je svoje nogometno vizionarstvo i menadžerske vještine oploditi u Sisku i Osijeku, ali sasvim je nešto drugo, točnije uzaludno, biti Mamić u siromašnim pustopoljinama koje nisu uzorane Bandićevim, tj. milijunima i milijunima građana Zagreba.
Slučajno ili ne, Mamićev povratak i uspon u Dinamu, a onda i na tron hrvatskoga nogometa koincidira s novim političkim usponom Stjepana Mesića nakon Tuđmanove smrti. Takozvana legendarna ekipa s nanbuda na koji je prvo krenuo Tomislav Karamarko, a činili su je još Petar Turković, Srećko Ferenčak, Damir Vargek..., pa i Zdravko Mamić, pretvorila se u Mesićev izborni stožer kad se Mesić odlučio kandidirati na predsjedničkim izborima. Mudri Titov general dr. Franjo Tuđman, pišu neki analitičari, iskoristio je cijeli udbaški sustav da bi dobio državu, pa je sve eksponente toga sustava kasnije šutnuo, dok je Karamarku na raspolaganju ostao Stipe Mesić kao doživotni predsjednik Antifašizma. I njih dvojica, tvrde analitičari, vladaju Hrvatskom od Tuđmanove smrti do dana današnjega. Baš kao i Zdravko Mamić hrvatskim nogometom.
„Ulična" škola i slatke blagodati koje ona donosi
Za razliku od Tuđmana uronjenog u bespuće knjiga, Mesić je više bio uronjen u život, a kad netko tako voli život dobro mu dođe u blizini netko poput Mamića s „uličnom" školom i svim „slatkim" benefitima koja ona donosi. Odnedavno bi se moglo zaključiti i da su Mesić&Mamić naši preko crvene linije. Za Mesića se, naime, od prvoga dana neovisne Hrvatske priča da je stari udbaš, ali da je i Mamić radio za Udbu čuli smo tek nedavno, kad je procurilo da je osobno urgirao i platio 5000 eura da se izbaci njegovo ime u kontekstu suradnje s „državnom bezbednošću" iz jedne od brojnih knjiga hrvatskoga emigranta i publicista Bože Vukušića u kojima piše o suradnicima Udbe te njihovim prokazivanjima, progonima i likvidacijama Hrvata.
Prigrlio ga Mirko Barišić – čelnik beogradskih pljačkaša
U Dinamu je Mamića nakon Tuđmanove smrti već dočekao i prigrlio, te ga do dan danas brani kao sina rođenoga, Mirko Barišić, tada direktor Siemensa, koji je dobar dio životnoga i radnoga vijeka proveo u Genexu, kao direktor za Hrvatsku, a dobro je poznato da je to import-export poduzeće (kao i neka druga npr. Inex, Jugoexport, Progres...) bilo zapravo jedna od Udbinih filijala u bivšoj državi. Evo, uostalom, što je prije četiri godine o mamićevanju Dinamom i simbiozi Barišić-Mamić napisao lucidni Večernjakov kroničar Milan Ivkošić: „U vrijeme Hrvatskoga proljeća 1971. godine na udaru hrvatskoga domoljubnoga pokreta bili su beogradski reeksporteri (pretvaranje uvezene robe u domaću pomoću carinskih manipulacija, kako bi se zbog tečajnih razlika povećala vrijenost te iste robe za izvoz), a posebno Generealexport, kraće zvan Genex.
Ti su reeksporteri izvlačili golem novac iz Hrvatske, a jedan od zagrebačkih čelnika tih beogradskih pljačkaša bio je nitko drugi nego - Mirko Barišić, dugogodišni Mamićev suradnik u Dinamu. Sada je valjda očito da se na čelu Dinama nisu našli slučajno negdašnji predstavnik najomraženijeg poduzeća u Hrvatskoj, simbola protuhrvatstva, i Zdravko Mamić, koji je istodobno, dok je Barišić isisavao novac iz Hrvatske, usisavao pjesme navijača Zvezde, Partizana i Arkanovih pevaljki koje će sa svojih koncerata ispraćati četnike na klanje po Hrvatskoj... Čovjek ne može dokučiti i zaključiti ništa doli ovo: Zdravko Mamić i njegovo sportsko i kulturološko uništavanje Dinama dio je neke podzemne političke pogodbe ili ucjene narav koje samo rijetki znaju. Uostalom, Mamić nije jedna ili jedina javna opačina koju od sankcija štite moći tajnih ili polutajnih skupina koje su od države napravile svoje vlasništvo, svoju pravdu i svoju sprdačinu."
Hmmm, da... Čovjek se, baš poput Ivkošića, pita koji su to poslovi utrli Zdravku Mamiću put do pozicije najmoćnijeg čovjeka nacionalne sportske institucije, simbola Zagreba i uvelike simbola nacije kojem će posve izokrenuti sportski i društvenu svrhu i pokušati Dinamu nametnuti posve stran mu kulturološki obrazac.
Iz te perspektive lakše su objašnjive i sve Mamićeve javne eskapade, jednom je gorljivi nacionalist, drugi put tolerantni čovjekoljub i veliki Europejac, pa onda patetični jugonostalgičar i srbofil, uvijek točno prema potrebi, jer za Mamića i njemu slične ideologija ne predstavlja apsolutno ništa, odnosno služi samo kao oružje kojim se može postići najvažniji cilj, a to je sirova, ogoljena i neograničena vlast.
U vrijeme dok je Jadranka Kosor bila premijerka Zdravko Mamić i njegova sljedba ponudili su se za odstrjel kao na pladnju s farsom od Skupštine Hrvatskog nogometnog saveza u prosincu 2010. No, dokumenti koji su dokazivali da je Mamić-Markovićeva struja protupropisno obespravila predsjednika NS Dubrovačko-neretvanske županije Tomislava Jurjevića i onemogućila mu glasovanje koje bi na mjesto predsjednika HNS-a ustoličilo Igora Štimca, ostali su ležati u ladici Kosoričina ministra uprave Davorina Mlakara, a Mamić je s Markovićem kao marionetom, a danas s Davorom Šukerom, nastavio svoju diktaturu. Zlobnici kažu da je premijerka Kosor „pala" na jednu običnu Gucci torbu. I još k tome čisti lažnjak.
Spoznaje o „ratu do istrjebljenja" koji se vodio u predizbornoj kampanji uoči te glasovite skupštine, o crnim torbama koje su kolale amo-tamo, o manipuliranju imenom suca Ivana Turudića, inače Mamićeva prijatelja, imena koje su neki koristili kao prijetnju, o zloglasnim likovima iz podzemlja što su se vezala i za Štimčevu i za Mamićevu stranu, imao je i Uskok preko svog pouzdanika. No, sve što je prikupljeno u dvomjesečnoj akciji opet je ostalo u nekoj ladici, a izmrcvarenom su pouzdaniku agenti rekli da zapravo nemaju koga za što teretiti. Mo'š misliti!
Dvije i pol godine nakon „nećeš razbojniče" skupštine Upravni sud u Splitu razobličio je farsu, presudivši da je legitimni zastupnik na skandaloznom nogometnom skupu trebao biti obespravljeni Tomislav Jurjević, a ne Mate Previšić čiji je glas donio novi predsjednički mandat tada već Alzheimerom ozbiljno načetom Vlatku Markoviću, odnosno donio je nastavak Mamićeve vladavine. No, kako bi narod rekao, pojeo vuk magare, u međuvremenu su i Kosorica i Mlakar već postali bivši, jedino Maminjo ostaje kao čovjek za sve vremena. Iako je novi ministar sporta Željko Jovanović najavio lov na najvećeg krokodila u nogometnoj močvari, kako god da ga zagrize po repu, on se regenerira i opet naraste. Sportska je inspekcija utvrdila da Dinamo ne poštuje ni vlastiti Statut, da je obespravio svoje brojno članstvo, da je nedemokratski ustrojen, u prijevodu Mamić je vrhovno sportsko tijelo, Skupštinu, nakrcao ljudima od povjerenja koji onda biraju ili opozivaju klupski Izvršni odbor i izvršnog predsjednika Mamića i tako ukrug i unedogled. Na inspekcijski nalaz u Maksimiru se nisu previše uzbudili, rekli su da je to tek pitanje kozmetike i da će se uskladiti sa Statutom. U međvremenu je stariji Mamić, dakle Zdravko, svoga brata Zorana, koji je dotad godinama bio sportski direktor kluba i njegova produžena ruka u svlačionici, imenovao za novoga trenera, premda se Zoran dugo odupirao govoreći da ga taj posao zapravo ni ne zanima ni ne veseli, a za koji uostalom nema ni potrebnu diplomu, pa tako ni licencu. No, nevažno, važno je zvati se Mamić.
Trenutno protiv Mamića vode sudski proces za kazneno djelo klevete ministar Željko Jovanović te Eduardov odvjetnik Ivica Crnić. Zapravo Crnić je upravo ovih dana dobio spor, sud je presudio da Mamić mora Crniću platiti 128.310 kuna. Nekoliko dana ranije Općinski građanski sud u Zagrebu proglasio je Zdravka Mamića zelenašem i lihvarom, a lihvarskim i ništavnim pet ugovora koje su on i njegov sin Mario sklopili s Eduardom Da Silvom od 2001. do 2007. u javnobilježničkom uredu Milke Čergar u Sesvetama. Znano je već da je prema tim ugovorima Eduardo bio dužan Mamićima do kraja svoje karijere isplaćivati 20 posto od svih svojih primanja, a budući da je to Dudu odbio činiti otkako je 2007. otišao iz Dinama, Mamići su mu zbog potraživanje naplate duga ovršili svu imovinu u Hrvatskoj i blokirali hrvatske račune. Uslijedi li protiv Mamića kaznena prijava za zelenašenje, Kazneni zakon propisuje novčanu kaznu ili kaznu zatvora do jedne godine.
Jovanovićeva inspekcija udarila na Mamićev monopol i Lokomotivu
Jovanovićeva inspekcija udarila je na Mamićev monopol i izvrdavanje zakona i preko Dinamova sestrinskog kluba Lokomotive. A Lokomotiva koja u Prvoj HNL igra već petu sezonu je majka svih neregularnosti, jer Dinamo svake godine ulazi u prvenstvo sa šest, 9 ili čak 12 bodova fore. Naime, nema kluba kojem Lokomotiva nije uzela bod ili sva tri, samo Dinamu nikada ni bod. Još je dubioznija financijska povezanost ova dva pupčano povezana kluba, dvojne registracije, posudbe, međusobni transferi igrača, pumpanje cijena i upumpavanje Dinamova novaca klubu koji nema ni navijače ni sponzore. Pa ti pobijedi „tatu" koji te hrani!
Jedini koji u ovoj gospodarski i moralno devastiranoj zemlji imaju petlje i nemaju popusta za Mamića su navijači sa sjevera. Danas se, istina, okupljaju na istoku, ali uvijek s istom porukom: „Mamiću odlazi!" I taj jedini glasni bunt protiv jedne amoralne sportske i ljudske politike Mamić nastoji uz pomoć represivnog sustava ušutkati prokazivanjem i progonom navijača kao najvećih državnih neprijatelja. Po oprobanom Udbinom receptu. Pa sad vi recite da su se Mamić i Barišić slučajno pronašli u Dinamu... Pod pokroviteljstvom Pantovčaka!
tekst sa "Izagola.hr"
[uredio maxi - 04. ožujka 2014. u 16:15]
"Stvarna veličina kluba ne mjeri se trenutnim rezultatima, trofejima ili novcem, nego time koliko ga ljudi doživljava kao svoj – kao nešto bitno u svojim životima."
- Najnovije
- Najčitanije


Ivan Perišić asistirao za pobjedu PSV-a u derbiju kola
7 sati•Nizozemski nogomet

Šafarić: 'Nije lagano loviti ritam kada moraš ganjati negativan rezultat'
7 sati•SuperSport HNL

Jelavić: 'Imali smo i malo sreće sa zaleđem u zadnjim minutama'
8 sati•SuperSport HNL

Spektakl u Makarskoj i pobjeda Novog Vremena, Futsal Dinamo visoko slavio
9 sati•Futsal

Idući Rijekin protivnik remizirao na gostovanju kod Auxerrea
10 sati•Francuski nogomet

Lokomotiva i Varaždin remizirali, jedni i drugi mogu žaliti za punim plijenom
12 sati•SuperSport HNL

Sučićeva asistencija nedovoljna, Atletico Madrid ipak do pobjede
11 sati•Španjolski nogomet

Kronologija: Bez pobjednika u Velikoj Gorici, domaćin promašio meč loptu
17 sati•SuperSport HNL

Kronologija: Sjajni Sesvećani uvjerljivom pobjedom apsolvirali Dugopolje
18 sati•Prva NL

Victor Sanchez: 'Sretan sam što sam opet tu, živi smo na tri fronta, a SHNL nam je prioritet'
18 sati•SuperSport HNL

Kovačević pred derbi: 'Vjerujem da ćemo se nametnuti, u dobrom smo trenutku, veseli me efikasnost'
17 sati•SuperSport HNL

Sesvete u odličnoj formi, nova pobjeda upisana protiv Dugopolja
16 sati•Prva NL

Vušković izborio dva penala i zabio u pobjedi HSV-a, Kramarić asistent u slavlju Hoffenheima
13 sati•Njemački nogomet

Baturina strijelac u pobjedi Coma, golčina Da Cunhe za skok na četvrto mjesto Serie A
14 sati•Talijanski nogomet

Veliki kiks Mladosti, Uskok bolji od Jadrana, Grobničan zakucao Hrvatski dragovoljac za dno tablice
13 sati•Druga NL






