Nemoguće je da je ovaj čovjek istina i da ovakvo ljudsko biće postoji.

Ako ovo doista postoji to je samo najgori dokaz svakom roditelju što se dogodi kada digneš ruke od svog djeteta. Ovakva nonšalantna bešćutnost i sociopatija je rijetko viđena, ne znam kako vi ovdje izdržite da ne ispraznite sadržaj želuca svaki put kada ovo čitate.  

Mamićeva milicija je eklatantan primjer korupcije, nepotizma i zlouporabe položaja jer postaju profiterska tjelesna garda.

Inače, s jednog drugog foruma:

Eto, došao sam ovdje nakon gro pa da odmah prospem žuć zbog sjevernokorejskog Maksimira.
Pa evo, da malo opišem kak je to jučer izgledalo (i inače je grozno, ali ovo kaj su jučer napravili je meni dosad još neviđeno sranje) na ulazu u Maksimir.

Imam običaj na istok ulaziti s južne strane, iz Jakićeve ulice. Dođem do te blagajne i želim na famozne GNK-ove "kentaure" - opa, nema dalje. Smeća zatvorila ulaz. Razlog? Nitko ne zna reći/ne želi reći.
Ništa, kreće se prema ulazu sa sjeverne strane.
Hrpa ljudi dolazi na Jakićevu, znaju da ne mogu ući s te strane, ali svejedno dolaze kupiti karte jer pričaju kako su sa sjeverne strane napravili sranje i kaos.
Ubrzo sam se u to uvjerio i sam.

Od sjeveroistočnog dijela stadiona pa skroz do Hondlove bili poredani policijski kombiji. Njih 19 (!) ako sam dobro izbrojao. Ne moram ni spominjati da su još uz to po Maksimirskoj prolazila dodatna policijska vozila.
Od svih blagajni na Hitrec-Kacianu radile su samo dvije (ako sam dobro vidio). Sve kako bi se izazvala što veća gužva i kaos.
Uzduž ograde najebane iz "sigurnosnih" razloga sve puno mrke policijsko-kornjačevske ekipe. Čekaju valjda i najmanje povisivanje glasa kako bi mogli reagirati. Ekipa se gužva na blagajnama kako bi uopće kupili kartu, utakmica je već počela, a kraj gužvama se ne nazire. 
Prođeš kroz gužvu na blagajnama, a onda te čeka novo sranje - gužvanje kod "kentaura". Od njh 6-7, radila su samo 3. To je značilo dodatnih 30-40 minuta gužvanja i stiskanja s ostalom ekipom.

Cvikaš kartu, gurneš rešetke, op, dočeka te prvi zaštitar. Neljubazno (jer je ipak on nedojebana i neobrazovana seljačina s nezavršenom osnovnom školom pa si može dozvoliti bahati pristup, ipak je on sad ovdje glavni baja jer je dobio moć) traži tvoju osobnu, a zatim slovka tvoje ime i prezime i traži te na Mamićevom privatnom crnom popisu. U slučaju potrebe dopisuje rukom novo ime na taj popis. Ne moram ni spomenuti da taj teški misaoni proces traje izrazito dugo jer ipak nije jednostavno napisati 20+ znakova abecede.
Prođeš prvog frajera, dočeka te drugi. Ne moram ni napominjati koliko je ispipavanje bilo detaljno, falio je samo detaljan rektalni pregled. Začudo, nije me tjerao da se izujem (kao što su tjerali hrpu ostalih), "samo" me je isprstenjačio kroz tenisice. Prođem drugog redara, prolazim kroz treći red redara pred koje su valjda dolazili najsumnjiviji i morali se izuvati.

Iza tih redara stoji novi red nasmiješenih policajaca/specijalaca/kornjača, kako god se kolokvijalno nazivali ti dečki, nekoliko od njih ima kamere i snima apsolutno svaku njušku koja prolazi pored njega.

Jedna zanimljivost: tata je na utakmicu vodio svog malog klinca. Malac je sa sobom nosio balon u obliku zebre. Nakon što su narančasta gospoda dovoljno detaljno ispipali tog malca, kao i njegovog opasnog huliganskog oca, zaključili su da zebrasti balon predstavlja izrazito velik rizik za ostale posjetitelje ove veličanstvene sportske manifestacije.
Uz sprdanje ljudi koji su i dalje čekali s druge strane "kentaura" ("U balonu je booooombaaaa!", "Buši baloooon, unutra su noževiiii"), nakon jednominutnog konzultiranja s valjda glavnim gospodinom u narančastom, donijeli su svjetski presedan - malcu je na stadion bilo dozvoljeno ući s balonom-zebrom. 

Ok, nastavak priče. Dakle, prošao sam te početne kordone redara i policajaca.
Penjem se po stepenicama pod istočnu tribinu. 
Ispod cijele te tribine poredani policajci/specijalci/kornjače/kako god se zvali. S lijeve strane te oni gledaju pogledom punim ljubavi i brige, a s desne strane, na samom ulazu u tribinu ti gospoda redari seru jer pokušavaš ući na "Ulaz 1" iako ti na karti piše "Ulaz 5" (ne moram ni napominjati da se na to nikad nije gledalo, donedavno čak niti na europskim utakmicama; a ne moram ni napominjati koliko je to besmisleno u situaciji kad je na stadionu od 36 000 mjesta zauzeto njih svega 2 - 3 000).
Odem na peti ulaz, popnem se konačno na tribinu. Odlučim da mi se ne da stajati na južnom dijelu, nego da želim na meni draži dio - na sjevernoj strani istočne tribine. 
Hodam prolazom, još jedan ljubazan, inteligentan i nadasve obrazovan gospodin me zaustavlja: "Daj kartu!".
"Molim?", odvratim ja. "Daj da ti vidim kartu!", reče nasmiješeni gospodin. Pružim mu kartu svjestan da sad slijedi sranje.
"Ti ne vidiš da si 'Ulaz 5'? Drži se tog dijela", upita on. 
Rekoh mu: "Pa vidim, ali ono, pa nije valjda da sad tak pazite na to!".
On odgovori: "Ne možeš dalje, idi na peti ulaz.".
"Ali stadion je poluprazan, pa kakva je to sad glupost da ne mogu otići 50 m dalje?", dometnem.
Vrckavi gospodin na to odgovori već iživciranim tonom: "GLE! NE MOŽEŠ TAMO! IDI NA SVOJE MJESTO!".
I tak ja, pičkica, odlučim poslušati gospodara svemira, držača Božjih muda i gladitelja Božje brade, shvativši da nema smisla da se natežem s njim jer mogu samo izvući deblji kraj.
Kako sam čitao po netu, na kraju ispada da sam i relativno dobro prošao.
Navodno su ljude koji su "zalutali" na krivi dio tribine (dakle, recimo 50 m od mjesta gdje je računalo na blagajni odredilo da moraš sjediti) ne samo izbacivali sa stadiona, nego privodili!

Sada je 39. minuta. 
Konačno sam se smjestio na tribinu. Na južni ulaz stadiona došao sam 10 minuta prije početka utakmice.
Dakle, trebalo mi je ukupno 49 minuta da uđem u Sjevernu Koreju i pogledam tu utakmicu visokog rizika. 
S 20 Puležana i valjda 2000 Dinamovaca na ostalim tribinama. 
Ali barem sam se osjećao sigurno budući da je gospode u narančastim jaknama i gospode s pendrecima bilo gotovo koliko je bilo i gledatelja.

nemogu vjerovati da čitam tvoj post bez vrijeđanja? :DDD
a kog sam ja ikad podržavao osim dinama??

jos o devedesetima: jednom moja cura pozeljela doci na jug... i ja je odgovaram, sto ces tamo koji kurac, samo ces se nasikirat, moze nesto krenut po zlu, pa ce te netko ispendrecit i opet cu ja bit kriv... ajmo radije na istok, ako ides zbog nogometa... ne, ne, ona bas zeli i dobro, popustim ja. I povede koza jos neke dvije svoje frendice

i blesavim zenskama se naravno pola sata prije kraja tekme opasno pisa, ne mogu izdrzat i sad ja u kurcu, pojma nemam gdje je najblizi zenski wc, valjda na Kvatricu... i sad se one setaju okolo, krenu tamo, krenu vamo, krenu dolje, pa se vracaju na krivi sektor, pomutnja totalna, a gardijski zdrugovi u panici, odbijte, cuvamo drzavu, ne dirajte nam redove, jugokomunisti = navijaci Dinama nemaju sto pisat po rvackim vecejima i slicno...

Ako si pozelio otici s jednog kraja juga na drugi, to je bio prekrsaj kao da si digao policijsku stanicu u Zaboku u zrak - totalni terorist

ovaj post bi trebalo proslijediti na sve medije....pa možda netko i objavi
jer tko nije probao ući na istok..ne zna kako je to.....

hebote, ovaj cop.....nezna hodat, nezna trcat, smotan, invalid...jednostavno nezna nista....a on trpa, li ga trpa...