misli 21.stoljeća...
uhvatili smo ga taman u raskoraku,baš kad je preskakao veliku lokvu vode koja ga je dijelila od zadnje linije zebre do pješačke staze ispod sjeverne tribine maksimirskog stadiona.prva misao koja se sama po sebi nametala je bila,pa šta radi u maksimirskoj,sprema li se angažman svjetskih razmjera i opetovano hvatanje toliko željenog proljeća u europi,ili....
-a,ne,ne,nisam iz tih pobuda ovdje.svratio sam samo da vidim malog Stojanovića kako je i usput mu dostavim pokrivalo za motor i akumulator.neka čebad specijalno izrađena da grije mašinu i ostalu aparaturu pod haubom.znate,mi u Sloveniji imamo ekstremne uvjete.hladnoća ne bira žrtvu,a žrtve su i automobili koji ti brigu i skrb o njima vrate tako što ti upale svakog jutra,pa i na minus 25 ako treba..nastavlja dalje priču..
-što se tiče malog Stojanovića,malo je reći da sam ga ja izmislio i napravio od njega to što je.neka Zahović priča šta hoće,al da mene nije bilo igrao bi u Žužemberku u kantonalnoj ligi i zarađivao za burek i mast za skije...
selekcija igrača u Mariboru odrađena je besprijekorno.ja sam je sproveo prema svim svjetskim standardima i pravilima.u tome mi je uvelike pomogao moj veliki prijatelj iz djetinjstvaTomo Brzetić-Tbrzica koji mi je sasvim slučajno tih prvih dana u Mariboru prišao s leđa u prostorijama kluba...
baš kada sam sa Zlajom dogovarao termin i lokaciju zimskih priprema,čujem iznenada glasanje koze kod parenja.mislim si nisam u živalnom vrtu iliti zoološkom,a niti sam u štali,pa šta je.i onda se sjetim da se samo jedan tako obraćao djevojkama kad bi prolazile pored njega,jedan jedini,moj Tomo.okrenem se i suza mi na suzu odjednom kaplje.ljudi moji,ja od sreće nisam dolazio sebi petnaest minuta.izljubio sam i njega i Zahovića,neku čistačicu i našeg oružara Prešerna.reko ljudino moja,hrvatino,rode moj,samo te dragi bog poslao da mi olakšaš ove muke s prilagodbom ovdje.tbrzica zatraži od službujućeg kluba čašu mineralne,te mi smireno i odmjereno odvrati:smiri prijatelju doživljaje,pa nije prvi puta da se srećemo.iako se dugo vidjeli nismo,to ne znači da je euforija primjerena prilici.sjedi i sredi misli...
tbrzica ženskar kakav je uhvati voditeljicu odjela za odnose s javnošću Špelu Kuk i izcrecitira joj tekst poznate slovenske uspešnice "to je biu moj dan ljubezni,najlepši da ki ne mine..." i zagrli je kako bi je pridobio na svoju stranu.uhvatim ga za ruku i povučem u svoj kabinet.pitam ga da kojim je poslom ovdje.odgovara mi na tečnom gruđanskom kako su dani hecegovačke poezije u Mariboru i da su on,Luka Bebić,Semir Tuce i još neki velikani tu.kaže da seminar traje tjedan dana i da je čuo da sam tu pa je svratio da me vidi.ja mu se zahvaljujem na tome i gladim ga po glavi.upitam ga potiho da li mogu biti toliko bezobrazan odvažiti se slobodnim da ga zamolim za jednu uslugu.zagleda se kroz prozor koji je gledao u druge prostorije kluba i uz komentar "imaš predivan pogled ovdje" mi ogovara da ga zamolim.rekao sam mu naime da u klubu želim čisto slovensku ekipu,bez srba i bosanaca,eventualno dolazi u obzir Tavares i njegova talentirana rodbina... pošto je tbrzica studirao jezike naših naroda i narodnosti,zainteresirao se putem za podrijetla prezimena kako srba i hrvata,tako i naših susjeda slovenaca.mislim si,di ćeš kompetentnije osobe od njega da mi napravi selekciju.i tako na svom Mitch Buchannon printeru kako sam znao nazivati svoj Canon kopirac koji je svugdje išao samnom mu izlistam popis igrača.i tbrzica navlaženom hb olovkom krene podcrtavati imena.i podcrta mi petnaest imena da su domaći slovenci.šest bosanaca porijeklo srednja bosna,očevi otišli u Sloveniju u rudnike kasnih osamdesetih,te tri srba,očevi poslužitelji na haubicama,uglavnom kasnija vojna lica.pitam ga da čije su im majke.on odgovara da uglavnom fetive slovenke.pitam ga a šta je s ovim Stojanovićem.tbrzica se zamisli na tren i odgovara kako ima jednog Stojanovića na grupi poezije koju posjećuje baš ovih dana i koji iz dana u dan priča priče o vojniku i nogometnoj lopti,o ljubavi prema nogometu i tihim patnjama.pričao je priču o nekom Petru nogometašu i njegovom novom učitelju kod kojeg će navodno napredovati do neslućenih visina.kazao mu je kako je mali govorio da mu se novi učitelj čini pravednim i stručnim.da to nisi ti Kruno?.pogledam nabrzinu profil i karakeristike u navodu te utvrdim da sam ja navedena osoba.dalje su stvari dolazile same po sebi,mali Petar je ušao u prvu ekipu,nametnuo se i kulminacija je moja preporuka da se proslijedi u dinamo...Tomo,hvala ti na svemu...