misli 21.stoljeća.....
prije nekih možda 20 minuta nazvao me moj veliki prijatelj Tomo Brzetić i kaže mi:"ide se, idu svi".pa kud reko,kud u vražju mater idemo,mislim si ja u sebi..
"idemo za zagreb,dinamo nas treba"-kaže tbrzica i zaklopi mi slušalicu.još sam zbrajao pa oduzimao dojmove tbrzičine poruke kad zazvoni telefon i opet tomo:"nego Kruno,jel se sjećaš kad sam ti maloj zadigo haljinu dok si bio na pripremama sa Torinom."
mislim si nit sam trenirao Torino,nit imam malu,ja sam oženjen čovjek.i onda mi obrazloži o čem se radi:
uglavnom bio si na pripremama,a mene si zadužio da ti pričuvam malu,Sanelu zaboravio si nema veze.mada si znao govorit da ako njoj ne staviš prsten neš ni jednoj.a ja sam je čuvao i svaki dan je obilazio u cvjećarni u kojoj je radila.došao bi potiho,sakrio se iza oleandera,gledao je prodrkao ga tu i tamo.kažem tu i tamo jel bi me uglavnom vidjela već na vratima i onda bi pričali.ja bi je pitao da šta ti Kruno priča,a ona bi rekla "pa o konjima i Lipici".onda bi je zagrlio i pričao o senjskim uskocima i austro-ugarskoj i sličnim temama.posebno ju je radovalo kad bi prevodio na talijanski,tada me hvatala za čunu i govorila "nije golem ko u mog Krune,al ima ga".onda bi joj ja popušio,a ona bi mi dala buket cvijeća koji bi ja nosio majci kući.poenta cijele priče Krunoslave je da nedaš ni prijatelju da ti ženu čuva,jer i njem nabubri kad ga uhvatiš.povjerenje koje toliko spominješ pada u vodu kad ćelavoj glavi dadneš da razmišlja šta i kako dalje.nego daj nabavi karata,pola Gruda je krenulo na Agram..
[uredio abidal anebi - 09. srpnja 2015. u 21:32]