Mislim da to ne trebam objašnjavati. Ipak i dalje ne razumijem. Ipak, ljudi su ovce. Uvijek bili u uvijek će biti. Evo recimo sada uopće ne razumijem bojkot. Borba je uspjela, spodoba pod istragom, naravno da će trajati godinama s neizvjesnim ishodom. Ćemu sad iste metode borbe. Ajmo nešto novo. Ajmo na stadion kad da ga već nema. Ili se zaboravilo navijate afirmativno? Generacije propale u natezanju, ajmo sad pozitivu. Znam što ćete reći, dok je on tu mi nastavljamo. Samo razmislite.

a sto da rade ako ih je zabranjen ulaz na tribinu?

Pokušavati. Na gostovanjima pokazati što će biti, koliko su bitni, koliko mogu pomoći.
Užas nije moja furka :-)

kome pomoći? bankomatima koji u svakom intervjuu ističu kako ne mogu igrati bez mamića

Fakat ne kužim zakaj vas BK za igrače, upravu, koga briga što oni misle i govore. Posao je navijača da navija za svoj klub i kad je gadno i kad cvjetaju ruže. Prije par godina je sve to bilo, pa su bile pune tribine. Onda borba nesmiljena i uspjeh. Što sad? Meni je nešto najodvratnije kad se pjeva mamiću cijelu tekmu. Da ne velim da ima dosta ljudi koji bi da Dinamo propadne samo da se mrvicu našteti spodobi!

U Osijeku jučer su bili. Nema više bojkota. To što ih nema na Maksimiru, zaključi zašto je tako.

Neka nama vas "ne bi ja, ali..." 

Dragi moj, "posao" navijača je ovo:

http://www.hrsport.net/vijesti/487882/nogomet-spanjolska/izbori-u-barceloni-laporta-porazen-bartomeu-ostaje-na-celu-jos-sest-godina/

kad shvatiš da biti navijač nije 'posao' kako si gore naveo, tada ćemo možda i popričati..