misli 21.stoljeća....
i mene kao poštena Hrvata početkom osmog mjeseca steže oko srca koje bi iz njedara iskočilo što zbog uobičajena dinamova trećeg pretkola,što zbog proslave oluje.i krajem sedma mjeseca sam stavio na vagu da li do Norveške na uzvrat il pješice do Knina i odabrao sam bez pretjerana naprezanja ovo drugo.i nisam požalio jer sam stekao dosta novih kolega,vidio neke koje nisam vidio dugo,flertovao intenzitetom kojim nisam dugo...
sve je kako da pojasnim neukima i razjasnim onima u dilemi,nekako blisko i svi se vole u te dane.ja sam recimo krenuo 01.08. u sedam sati izjutra, dakle četiri dana prije proslave kako bi pješice stigao na vrijeme.i putem me recimo kod Karlovca već dočekala prva ovako naoko simpatična situacija,kada sam bio obučen u uski kockasti,al prilično elastični kombinezon.u njemu se nisam znojio,već me pače kad je bilo potrebito hladio svojim biomaterijalima od kojih je satkan,a sve od vrijednih ženskih ruku moje velike prijateljice Matije Vuice.na glavi sam imao kockastu proleter kapicu,sa koje se vijorila mala zastava europske unije.u rukama dva štapa za brzo hodanje na asfaltu,a na nogama obuća u kojoj se osjećam ko momak i koja me vraća u nedavnu prošlost,kopačke bez čepova i kostobrani povezani oko nogu gumalastikom.skromno mišljenje je da sam činio poprilično atraktivnu pojavu i kao takvog me zapazi jedna gospođa pored ceste i prokomentira:"lijepe su vam nove odore vojniče.to su ljetne nove što su najavili.a di ti je puška,da nisi dezerter"..
zahvalim se na komentaru i otpijem gutljaj neke rakijetine što mi je ponudila i kažem joj kako mi je tajice sašila prijateljica iz Zagreba koja pjeva i ima prezimenjakinju pjevačicu.tu je neznam kojom logikom povezala Gabi Novak i Đokovića,te sam u trenu uvidio kako stara nije čista i da bi moglo doći do problema.ubrzao sam korak i požurio dalje do neznam iz kojeg razloga Ogulina grada.sjednem na tržnici,reko da popijem kavu,kad odjednom na dvadeset metara od sebe visoka letva,na njoj okačena zastava,a na zastavi Mamić kao rukuje se sa Arkanom,kao da potpisuju primirje.pa nije reko valjda on,mislim si u sebi.nije kurac,je veruda na rolšuhama,sa letvom i zastavom rola tržnicom i pjeva"mamića majka rodila,mamića zemlja othranila,mamić sam bio i mamić ću biti,živila Hrvatska"..
prekrižim se lijevom rukom,a desnom pokrijem lice da me niko ne vidi i reko jebiga poznam ga ,moram mu se javiti.veruda,ajde tiše malo i siđi s tih kotačića.idemo na kavu-kažem mu...malo zastane i vidno iznenađen mojom malenkošću vikne "Kruno Ogulinac Seljo" i odvali se smijati.pokrijem si lice s obje ruke i zagrlim ga.jebiga neželjeno dijete je bio i odrasto bez sise i na žgancima, al je naš..i krenemo nas dva skupa.putem smo pokupili Drviša i Cikatića koji su mi pomogli da vratim dugove mesarima u konzumu u Benkovcu.na najveći otpor naišli smo baš pred ulazom u sam Knin gdje nas je dočekala ni više ni manje nego tbrzica bojna,iliti prva ekipa iz mjesne zajednice Gruda koja je ubijala narod poezijom preko razglasa.dok su se s moje lijeve strane pekli janjci,s desne mi prolazile curice u suknjicama i narodnim nošnjama,dok mi je straga zatiljak milovao Žanko i stoljeće sedmo,s prijeda me tbrzica klao izvedbom...
njiva izorana ničega nema,
samo plug stari van stroja,
na suncu ćeš me mila naći,
uvatila se za me od njeg boja,
radi rvacke i dinamo volim,
a precjednika izvršnoga njegova,
kumim da izdrži pritiske sve,
i kad bude napadalo snjegova......
pokrijem se po glavi krpom i da ću stranputicom,kad trbzica se zadere preko razglasa "di ćeš tigre nakon kakve igre".tu se nasmijem pa okrenem u njegovu smjeru.zaletimo se jedan prema drugom ko prangija u špilju,a Tomo prokomentira kako nam je bilo suđeno da se podružimo baš na današnji dan i kako je dinamo poslao darove dan prije.kaže Tomo da svaki darak dinama voli pravo.odnekud zaboravljeni veruda opet zapjeva.."mamića majka je rodila....
[uredio abidal anebi - 05. kolovoza 2015. u 18:46]