misli 21.stoljeća....
uz moj život vezane su mnoge uspomene od kojih zastaje dah,događaji od kojih mi se nakostriješe sve raspoložive dlake na tijelu,zbivanja od kojih se ne bi posramile ni mnoge agencije zadužene za istraživanje avanturističkih duša i njihovih pustolovina.jedna od tih uspomena mi se posebno urezala u pamćenje jel me i dan danas od nje prolaze trnci,a glava stradala od tih trenutaka me svake noći podsjeća na te dane
naime,sredinom devedesetih sam na nogometnim ferijama kratio vrijeme tražeći dodatnu zaradu u regionu.tako sam radio kod rođaka u Bosni na proizvodnji komposta od ostataka hrane i specijalne trave koja je rasla nakon što je isključivo bila zaljevana i gnojena izmetom krupnih goveda i posavskih konja.rasla bi svakog dana po pola metra,da bi ga moj odred "britki" kako su nas zvali kosio srpovima i miješao sa prethodno pripremljenim temeljcem od otpadne hrane.tako bi tu smjesu čuvali na suncu po deset dana i pripremali za izvoz na potrebite lokacije.naravno posao iznimno naporan tražio je odmor i okrijepu gotovo svakog dana.tako jedne večeri nismo legli ranije poslije dnevnika,već su nas i mladost i ludost,te prateći motivi otjerali u Tolisu na dernek.kako se bližio đurđevdan,naletio sam na neke skupine Roma između ostalih i na tada neznanog Tofka koji je prodavao stiropor.gomila ljudi pored rijeke ispuštala je vjence izrađene od vrbina pruća u rijeku i slavila svoj praznik.i ja sam se pridružio izradivši nabrzinu vijenac od neke žice i koprive što sam nabrzinu ubrao.ispustio sam vijenac u rijeku,usput se mahnito čohajući po rukama.paralelno s našim aktivnostima,odvijao se i kulturno umjetnički program.narodne nošnje,sve prepuno kojekakvih djevojaka i program na improviziranoj bini.svratim do štanda sa pićem i naručim pivo.pijackujući mlako točeno,misli mi bezazlene prekinu poznati glas sa bine.okrenem glavu,kad od riječi pjesme što je ju recitirao povodom praznika,jača je bila samo njegova pojava.Tomo Brzetić,glavom i bradom u Tolisi.to je bio moj prvi susret s njim van Gruda i okolice..
sjetiše se vas samo u specijalnim prigodama,
za vas ne mare u uobičajenom životu oni,
živeći život tope se s masnim naslagama,
troše resurse mnoge kupuju djeci konja marke poni,
gdje ste kad vas se treba za potrebe svakodnevne,
tada prostranstvima svjetskim izlažete se često,
tada dođite i upoznaćete ljude gnjevne,
samo za đurđevdana posjećujete ovo mjesto....odrecitira u dahu i spazi me u gomili."brate,tebe mi je uvijek milo pozdraviti.da ne postavljam suvišna pitanja,samo kratko šta radiš ovdje".zagrlim ga ne odgovarajući na suvišno pitanje i odmah se naslonimo na štand pored bine.šta ćemo pitam ga glasno i govorim kako ja plaćam.tada je prvi puta valjda naručio pivu.inače je trošio samo kiseljak i ohlađeni rasol za krajnike kako je govorio.uhvatimo se u neku raspravu o Hašk Građanskom,on je naravno podržavao i ime i promjene,a ja onako više naginjući glasu naroda pružao neki otpor njegovim mislima.dominirao je trbzica nadamnom,sve dok pored nas nisu prošle dvije tamnopute djevojke,poslije se uspostavilo za nas pogrešna naroda.ošicnemo svaki po jednu,podijelimo ih u trenu popola i krene kako smo mi nazivali rezbarenje ili malo priče za puno užitka.ja sam svojoj pričao o karijeri i kockama koje se slažu kako se meni digne,a dizao mi se tada ko nekad mlado starom u tramvaju.slušala me Usnija kako se zvala djevojka u čudu.pola me razumjela,pola vjerojatno i nije,al sam čak dogovorio s njom da idemo za Zagreb,da tamo ima života za nas dvoje.trbzica je pak imao svoju verziju odrađivanja uvertire.naletio je na neku umjetničku dušu kojoj je pričao o fotografiranju u slobodno vrijeme,o uzrocima istrebljivanja rijetkih životinja,o razlozima embarga na oružje u Hrvatsku i slične teme.efekat evidentan i kod mene i kod njega.već smo takoreći s djevojkama turirali na obližnjem parkiralištu i bili spremni za odlazak s njima na farmu kod rođaka.iz zvučnika trešti ederlezi,ja Usniji na uho šapućem ajdelezi.tbrzica je uz stihove Enesa Kiševića poslao izviđača na kupanje i utaj čas čistu erotiku prekinu zvonjava lonaca i poklopaca.ustvari uobičajeni ritual kad se vraćaju romi muževi sa pijančevanja iz obližnje šume.srednje ime mi bijaše peh,al da ću takav peh imati nisam slutio.prolazile pijanice baš pored mog karavana i nalukne se jedan kroz napolak otvoren prozor unutra.nije vidio nikog jel smo mi mladi zalegli iza na sjedala.pruži cigo ruku da mazne novčanik sa prednjeg sica,kad se prolomi tupi zvuk i jauk ozlijeđena čovjeka.uhvati se cigo u zamku za miševe što sam bio kupio od nekog starca na pijaci.razjaren ko bik počne lupati po vozilu i tako dozove braću i drugove,njih preko dvadeset dotrči do kola.pootvarali su sva vrata i jedan spazi Usniju kako plazi po meni.“ženo,ti na tuđi kurac,aaaa“..u trenu je odbacim sa sebe vrijeđajući joj rodbinu i da kako mi je mogla lagati da nema muža,a ima ga.cigo muž me uhvati u kravatu i zaveže mi pet centi debeo konop oko glave.za to vrijeme tbrzica je nekako izmigoljio iz problema i prošao lešo bez ozljeda.nije prošlo par minuta.a pjevušio je ostalima „kerta mange daje“ u dance verziji.cigo muž me vukao po selu ko pseto govoreći kako mu je ova baraba milovala ženu dok je on pio u šumi.visio sam danima sa staroga hrasta dok me Tofko nije spazio i preko svojih veza iznudio moje oslobođenje….

nego, gospodo, koja se raduje još jednom transferu i unosnoj 'lovi' koja bez posla kaplje u gnk... znate li tko je manager štovanom gosp. Mateu Kovačiću? 
Možda da pojednostavim, koji je čovjek sudjelovao i u transferu Marcela Brozovića također u Inter, prošle zime?
Ma sve ok, nema "nikih" problema