S obzirom kako nam funkcioniraju institucije pravne države, Mamići će drmati hrvatskim nogometom još barem sljedećih 20-30 godina, a svima kojima se to ne sviđa preporučam da naprave što i ja, prestanu pratiti sranje od HNL-a i usmjere pozornost prema puno kvalitetnijem nogometnom proizvodu liga petice i skupina LP.

Ionako svijet postaje "globalno selo", te nam je praktično svaki prijenos na dohvat ruke, pa onda zašto gledati nekvalitetne HNL jazavce (čast nekolicini izizetaka koji u pravilu kroz godinu-dvije budu transferirani na zapad), kada jednostavno možeš pratiti najbolje svjetske zvijezde u najjačim ligama.

Da bacim usporedbu sa košarkom, zašto bi gledao ABA ligu, kada možeš pratiti NBA, pogotvo ako su u nogometnom pogledu na čelu domaćih klubova ljudi poput Mamića.

uspoređivati sedamdesete i osamdesete te ono vrijeme, ligu pa i državu s današnjom situacijom je promašaj.


al evo, budimo konkretni.

povratak imena kluba je na prvoj tekmi u maksimiru ispratilo 15 tisuća ljudi.

ili da ne čačkamo po prošlim vremenima, dinamo je imao rasprodan stadion protiv hajduka prije mjesec dana,ali uzmimo i obzir cijene ulaznica koje su smiješne.

znači, ljudi koji zaistaimaju zanimanje za ovaj klub doslovno se broje u nekoliko tisuća,a ne desetke tisuća.

govorim o ljudima koji ne dolaze na dinamo-psg gledat ibrahimovića već dinamo ili koji na dinamo-hajduk ne dolaze radi atmosfere ili derbija već radi dinama.

dupli

I nama je muka, ali nismo ga mi stavili u Dinamo i pretvorili klub u njegovu privatnu agenciju sa samo jednim ciljem i svrhom postojanja. A ta svrha nema veze ni s utakmicama ni formacijama niti nogometom.

kućanice..sezona deseta

"Ademi je zaradio udarac u predjelu kuka i ima rupturu mišića tako da smo ostali bez njega.

O jebemte živote , mi smo bez njega slabiji 20%

Ovo je istina, ali to ne znači jedan Dinamo u Zagrebu i Hrvatskoj jednom ne bi mogao (opet?) zanimati i desetke tisuća. Ali to je priča eventualno za neka buduća vremena.

Mene zbilja zanima što ili koga ti voliš u Dinamu.

Ne napadam. Pitam? Pivarića? Roga? Onaj osjećaj kad Fernandes zabije? Stadion? Portira?

Probao sam zaobići obitelj i njihove prijatelje. Voliš li klub kao pojam? Ili i njegove titule, sudačke vratolomije, ucjenjivanje djece koja ne žele biti u agenciji?

Imaš li katkada problema sam sa sobom kad gledaš namještenu utakmicu s loksićima ili sve prolazi pod ljubav koja je slijepa.
Stvarno nemam namjeru provocirati već razumjeti gdje je granica dobrog ukusa. Ono kad shvatiš da ne postoji način podržavati Dinamo, ali ne trenera, ne ilegalnog vlasnika i dečke na terenu koji su jedva čekali da im se oni vrate.

Ili njih ipak da, ali ne debila Jozu, glupog Pivketa, legionare bez emocija, nego ne znam. Pjacu i Čorića kojem je Mam'ć car i legenda.

Nikada nisi imao osjećaj da podržavaš nešto loše, krivo, nastrano? Zbilja, nikad?