misli 21.stoljeća...
neznam da li sam pričao o jednoj izglednoj situaciji u kojoj sam imao priliku upoznati Wengera i njegovu obitelji i to prije četiri do pet godina na Hvaru u Hvaru..
naime,taman sam s društvom odigrao partiju picigina i da ćemo nabrzinu malo zaigrati na frizbi,kad uz plažu pored restorana "dvi mrve kruva" ugledam poznatog lika.dignem glavu i zagledam se direkt u sunce koje me pogodi u memoriju.reko to je sto posto Nikola Bendtner sa familijom i slugama.zaletim se onako mokar prema njima,zaustave me dva antipatična oraguntana što su valjda bili u službi osiguranja.naslonim se na jednog i preko ramena tada spazim da se ne radi o slugama,već da su dva momka koja su hodala iza Bendtnera Boro Primorac i Arsenije Wenger..viknem za njima "Boro,Arsenije" i ništa.nastave mimohod netrepnuvši i nečuvši moj zov...
posegnuo sam intenzivnom razmišljanju i odnekud se domogao dalekozora kojim sam pratio svaki korak spomenutih veličina.napravili su đir,poslikali se sa ponekim znatiželjnikom i potom vratili u restoran "dvi mrve kruva"..
skoknuo sam do bankomata i podigao nešto para s ciljem da sjednem u restoran,pogostim se i ako uzmognem popričam sa Arsenijem kojeg izuzetno cijenim iako ne njegujem njegov stil igre.već na ulasku u restoran sam imao problema sa osobljem koje me nije puštalo unutra radi toga što ne posjedujem smoking.pokušao sam im objasniti kako ne pušim i kako sa te strane neće biti problema,na što je lik iz osoblja samo slegnuo ramenima.prokomentirao je kako ima pacijenta,na što je šef sale samo mahnuo rukom da me se ipak pusti jer on me kao zna iz medija.zahvalio sam šefu sale na zauzimanju za mene i gurnuo mu pedeset kuna u džep..
situacija se stabilizira i sjednem stol do Arsenija i ekipe.gledam u kartu di je izvješen popis pića i naručim neko crno vino.konobar pita jel može stolno,na što mu odgovaram da može samo da nije vranac iz tetrapaka.vino je stiglo i otpijem tri deci za žeđ i mignem konobaru neka odstupi jer je sve u redu i samnom i s vinom.za to vrijeme koliko sam uspio prislušnuti susjedni stol,je bila neka rasprava da li vratiti Flaminija iz Milana ili dovesti nekog brazilca.uglavnom interesantna rasprava za kraćenje vremena.nije prošlo ni deset minuta kad stiže moj osobni konobar i pita šta bi pojeli gospodine.govorim kako sam veliki ljubitelj rakova i da mi iznese svoje mišljenje o njima,koji je najbolji i tako to.on se okrene i nestane na minut,pa se vrati s kolicima,a na njima cijela familija jastoga njih pet do sedam komada odokativno.izbacim se iz sjedala i podignem da pogledam najizloženijeg među njima,kad mi se pogled susretne s Arsenijevim.zagleda se simpatični starac u mene i progovori "
monsieur je sais que vous vous etes Krunoslav circulaire ,vous savez sur E
duardo" ili po naški "gospodine,ja vas poznam.vi ste kru kru Krunoslav,znam vas preko Eduarda".nasmijem se odgovaram sav ozaren "moi,et toi comme vous" ili po naški "jesam,a vi kako ste" i od sreće uhvatim najmanjeg jastoga i da ću ga slavodobitno podić u zrak i razvuć u formu rašlja,kad se najveći među njima pomakne i uštipne me za podlakticu.šikne krv ko Sifredijev ejakulat i stvarno je bila grozna slika to gledati.dreka i vrisci,urlici sa svih strana,uzjebalo se svo osoblje,a jedan od njih me ogrne stoljnakom što je potegao sa mog stola.pogledam ga milo i govorim mu kako me ne trese groznica,već mi ruka krvari,na što je ranu pritisnuo nekom krpom.sve je to pratio i Boro Primorac koji pokrio Wengerove oči da negleda horor i zagrljeni su izašli van restorana.slučajno se u restoranu zatekla i neka starija gospođa koja je pak pukim slučajem u autu imala prijevoznu šnajder mašinu kojom mi je preštepala ranu.osoblje mi se na kraju zahvalilo na promociji i uputilo me ka izlazu....[uredio abidal anebi - 28. kolovoza 2015. u 13:44]