Čitam intervju Zvonimira Bobana koji moze posluziti kao ogledni primjer hrvatskog drustva i malog covjeka koji je mogao, a nikada nece biti velik. Ajmo ovako: Boban je obiteljski, a i kao Tudmanov miljenik i po direktivi kapetan, uvijek bio blizsk hdz-u. Boban prezire nogometni savez i smatra sebe jedinim dostojnim upravljati tim savezom. Uzmimo da se slažem. Meditim, on nema petlje ni volje krenuti u napad, ponuditi se, osmisliti program i tim, osvojiti ono sto smatra da mu pripada. Zato vec 15 godina iz raznih ugostiteljskih objekata koje je pribavio Tudmanovom pretvorbama i privatizacijama , kuka,jadikuje i docira svima!
Na kraju kaze kako ce podrzati Milanovica, sto znaci da ce podrzati onoga koji ne podrzava one cije mjesto upravo taj Boban želi. Bez obzira na svjetonazor! To je odlican primjer kako funkcionira ideoloska principijelnost u Hrvata. Ako si protiv mog, moj si! Ili.. ako u slastičarni puštam samo Azru i glasam za Zokija... onda sam urban i cool, a gene kamene sam ostavio u devedesetima! Tako nam funkcionira bivsa premijerka, pa logicno onda i bivsi nogometas!
Jedino mi nije jasno zasto novinari misle da ikoga vise zanima sto misli i koga podrzava Boban!
