misli 21.stoljeća...
kad čujem za termin doping,sjetim se stara oca koji je uvijek govorio da ako ikad ostanem bez sapi u životu,ako ikad osjetim da me snaga napušta i da mi se muti putem,da tada slobodno posegnem za mjericom rasola i suhe slanine.govorio je kako kupusa ima svugdje,kako kod nas u Grudama gdje je glavno jelo svaka obroka,tako i po svijetu gdje ga se također preferira,a ako i gdje ima kupusa ima i njegove pišake rasola.govorio je da di ima svinjčadi,a kod nas je u Grudama ona kućni ljubimac,zasigurno ima i slanine koja je desert poslije svaka obroka.to su ti sine dvije supstance koje ti daju snagu,a da ti nijedan zlotvor nemože reći da si drogiran
zato me čudi situacija u kojoj zatičemo Ademija,kojeg poznajem kao poštena i vrijedna momka,kao čovjeka koji je sanjao o slastičarni uz more.znam njegovu da se tako izrazim ratnu priču,golgotu koju je prošao do prve postave modrih i zato me čudi taj scenarijo u kojem si ubrizgava kemijsku supstancu u tijelo.neznam zašto od nevine komedije sa Katicom Hudson i Hjuom Grantom sve prerasta u triler bez sretna završetka.ne razumijem kako je moguće da liječnička služba kluba iz maksimirske nije provjerila tečnost koju je Ademi svojevoljno unio u sebe.zašto su mu lagali da se radi o vitaminima,da se radi i o bromu koji je trebao podići nivo fizičke spreme određenih dijelova tijela.zašto je bio krivo informiran i kome je to u interesu kada znamo da ga je vlasnik OPEGEA pripremio za prodaju ove zime.ko sabotira modru svlačionu i preko svojih kanala unosi zabranjenu drogu u nju.ko je podmetnuo Arijanu ako znamo da je bio oprezan ko kad čuna lovi bez kurtona....
kad se sjetim samo koliko sam ga puta vodio kod vinceka na kolače i sladoled,pa je uporno odbijao jesti govoreći mi kako jede samo onaj kod svog dide u Šibeniku,kako ne vjeruje drugim sladoledarima jer ko zna di je i u koji se okus netko oseknuo ili ispišao na tašte.i sad da ja sa takovim spoznajama sumnjam u tog momka.zaboravite sada i ubuduće..
saznavši za slučaj Ademi svojima sam u Mariboru kazao kako im nedo bog,nedala im majka il ljubavnica,ako saznam da se šopaju kemijskim tvarima.bacio sam im pod noge granu s bananama i kanister od 20 litara rasola i kazao im da žderu ako osjete malaksalost.gledali su me u čudu i komentirali dobro ati(dobro oče) i sl..objedovali su,pa sam ponaosob svakog prebacio preko lijevog ramena da se podrigne i poslije ih sve zajedno izveo na trening.na kraju su žvakali suhu svinjsku kožicu za jačanje momčadska duha....
[uredio abidal anebi - 22. listopada 2015. u 09:46]