Kažeš osnovao je i financirao vlastitu firmu kojom je...oh, wait. Odmori i ti malo.

Ian će znati bolje, ali postoji solidna količina nenaplaćenih potraživanja prema klubu na račun starih transfera od strane raznih off-shore firmi povezanih s Mamićima. Ne znam je li se što od toga naplatilo u međuvremenu, no još na početku sezonu aktivna poznata dugovanja Dinama prema Mamićevim firmama za posredovanje su bila nešto manje od 10 milijuna eura. Evo c/p s početka sezone:

 

 

Mathias Chago Igrač je u srpnju 2005. godine prešao u Dinamo iz kluba Metalac iz Osijeka bez ikakve odštete, no provizija u iznosu od 500 tisuća eura isplaćena je na račun Mamićeve tvrtke Real Sports Management.

Oeliton Araujo Dos Santos (Etto) I prije nego što će ga Dinamo kupiti u kolovozu 2005. godine, tvrtka Real Sports Management ispostavila je i naplatila račun za fiktivno posredovanje u iznosu od 200 tisuća eura.

Carlos Santos De Jesus Sedam dana nakon Ettoa Dinamo ga je kupio za samo 40 tisuća eura, a na račun Mamićeve tvrtke isplaćena je provizija za nepostojeće posredovanje u iznosu od 500 tisuća eura.

Davor Vugrinec U lipnju 2006. godine legendarni igrač iz Varaždina besplatno je, kao slobodan igrač, došao u Dinamo, no još tri mjeseca ranije švicarska tvrtka ispostavila je fiktivni račun za “preuzimanje 50 posto igračkih prava“ na 300 tisuća eura, a na dan njegova dolaska i račun za drugu ratu u jednakom iznosu, ukupno 600 tisuća eura.

Franck Mango Guela U srpnju 2007. godine Vrbanović je od Mamićeve tvrtke “kupio“ prava na tog igrača za 500 tisuća eura, premda ih ona nije imala, a iduće godine ona su plaćena s opisom “naknada za posredovanje“.

Igor Bišćan Jednaka praksa: Vrbanović potpisuje da Mamićeva tvrtka ima “image rights“ na Bišćana, a Dinamo se obvezuje platiti ih 600 tisuća eura premda je Bišćan u tom trenutku bio slobodan igrač koji je želio igrati za zagrebački klub.

Nikola Pokrivač U siječnju 2008. godine transferiran je iz Dinama u francuski Monaco za 2.936.000 eura, a tek kasnije sklopljen je ugovor o posredovanju s Mamićevom tvrtkom na desetak posto tog iznosa, odnosno 295 tisuća eura,

Luka Modrić Nakon što je u travnju 2008. godine sklopljen ugovor o njegovoj prodaji u Tottenham za 21 milijun eura, u iduće četiri godine s računa Dinama je na osnovu fiktivnog posredovanja uplaćeno 2,2 milijuna eura, premda tvrtka kojoj je novac uplaćen u trenutku transfera nije ni postojala niti je obavljala posredovanje.

Vedran Ćorluka Tek nakon što je koncem lipnja 2007. godine prodan u Manchester City za 13 milijuna eura, s tvrtkom je potpisan ugovor kojim je se opunomoćuje “za zastupanje igrača na engleskom tržištu“ i dogovara naknada od 1,2 milijune eura, koja se potom isplaćuje.

Dejan Lovren Transfer u Lyon dogovarao je Dinamov direktor Damir Vrbanović, no provizija od 900 tisuća eura isplaćena je na račun tvrtke u Hong Kongu, odakle je novac prebačen Mamićevu sinu.

Mario Mandžukić i Ivica Vrdoljak (kupnja) Zdravko Mamić kao funkcioner Dinama dogovorio je njihovo dovođenje u klub, a proviziju od 300 tisuća eura Dinamo je uplatio njegovu sinu u Švicarsku.

Boško Balaban Gotovo identičan slučaj: za nepostojeće posredovanje Mamiću mlađem uplaćeno je 200 tisuća eura.

Georg Koch Karizmatični vratar u Dinamo je stigao iz njemačkog Duisburga, a fiktivno posredovanje plaćeno je Mamićevu sinu u iznosu od 100 tisuća eura.

Eduardo da Silva Njegov veliki transfer u Arsenal dogodio se u srpnju 2007. godine, a gotovo tri mjeseca kasnije Damir Vrbanović u Dinamovo ime odobrava sporazum o navodnom posredovanju pa na račun Mamićeve tvrtke u Švicarskoj isplaćuje 575.829 eura i 500.000 funti.

Gordon Schildenfeld Za nepostojeću ‘stručnu pomoć pri posredovanju’ u njegovu dva milijuna eura vrijednom transferu u turski Besiktas, na račun tvrtke Mamićevih na Cipru uplaćeno je 200 tisuća eura.

Mario Mandžukić (prodaja) U njegovu 7,5 milijuna eura vrijednom transferu u Wolfsburg provizija za fiktivno posredovanje iznosila je 750 tisuća eura, novac je isplaćen u Gibraltar, a potom je prosljeđivan svim optuženicima – uključujući i samog Vrbanovića. On je odobrio navodno posredovanje i dobio 50 tisuća eura.

Ivica Vrdoljak (prodaja) Prodan je u poljsku Legiju za 975 tisuća eura, a deset posto tog iznosa preko Sejšela je većim dijelom proslijeđen Mariju Mamiću.

Josip Šimunić U Dinamo je došao besplatno iz njemačkog Hoffenheima, no londonskoj tvrtki povezanoj s Mamićima plaćeno je 200 tisuća eura.

Zvonko Pamić Dinamo ga je kupio u Njemačkoj za 230 tisuća eura, a potom su Mamići sebi isplatili još 200 tisuća eura.

Josip Tadić i Ognjen Vukojević Prvi je prodan u Grenoble, drugi u Dinamo Kijev, a fiktivna provizija od 545 tisuća eura isplaćena je tvrtki povezanoj s Mamićima na Svetom Vincentu i Grenadinu.

Sammir Kupljen je u Brazilu za 1,6 milijuna dolara, a proviziju od 200 tisuća dolara Dinamo je uplatio na račun tvrtke Mamićevih na Belizeu. Mamićev sin podigao je 100 tisuća eura u gotovini, ostalo je proslijedio “po svom nahođenju“.

Tin Jedvaj Provizija za njegov transfer iz Dinama u Romu uplaćena je tvrtki koju je vodio jedan odvjetnik koji s transferom nije imao veze, nego je postupao po uputama Zdravka, Zorana i Marija Mamića. Dogovoreno je 500 tisuća eura, plaćeno 300 tisuća, a ostalo se vodi kao dug. Od isplaćena novca 270 tisuća proslijeđeno je Mariju Mamiću. Jedvajevo ime spominje se i u drugom dijelu optužnice: još kao maloljetniku prava na 50 posto njegova transfera prebačena su na Stipančića i Marija Mamića na razdoblje od idućih sedam godina, za što mu je isplaćeno 200 tisuća eura. Prilikom transfera u Romu vrijednog pet milijuna eura, milijun i pol eura isplaćeno je za lažno posredovanje, dok je još milijun eura uknjiženo kao obveza Dinama.

Boštjan Cesar Napravljena je lažna izjava da sva prava na igrača pripadaju tvrtki Mamićevih registriranoj u Londonu, iako Cesar to nikada nije potpisao. Nakon transfera u Olimpique Marseille točno 1.050.000 eura završilo je u džepovima optuženih, od čega najveći dio upravo kod Zdravka Mamića.

Ante Ćorić Zdravko i Mario Mamić te Nikky Vuksan uvjerili su roditelje tada još maloljetnog igrača da preuzmu brigu o njegovoj karijeri na idućih sedam godina i za to im obećali isplatiti tek 30 tisuća eura, dok mu je za kršenje ugovora nametnuta globa od milijun eura. Pravo na 50 posto budućeg transfera, za slučaj da on iznosi između jednog i 20 milijuna eura, preneseno je na tvrtku u Dubaiju.

Nikola Moro Gotovo jednak slučaj kao i kod Ćorića: pravo na 50 posto budućeg transfera podijeljeno je između Dinama i obitelji Moro, koja svoj dio odmah prebacuje na tvrtku iz Dubaija uz 50 tisuća eura koje im je odmah trebalo biti isplaćeno u gotovini, što nije učinjeno. No čak i prije toga potpisan je dodatni ugovor po kojemu ocu ovog igrača tvrtka iz Dubaija isplaćuje deset posto svog dijela.

Alen Halilović Ista priča: Dinamo neosnovano maloljetnom igraču i njegovu ocu prepušta 50 posto budućeg transfera, oni to odmah prebacuju na Mamićeve tvrtke i dobivaju 300 tisuća eura. Lažnim posrednicima iz Švicarske trebalo je biti isplaćeno 1,65 milijuna eura, što još uvijek stoji kao obveza u Dinamovim knjigama.

Mateo Kovačić Transfer se dijeli 50 naprema 50 posto između Dinama i Kovačića, on svoj dio prepušta tvrtki Mamićevih iz Hong Konga i dobiva 150 tisuća eura. Prilikom transfera vrijednog 13 milijuna eura Dinamo je toj tvrtki uplatio dva milijuna eura, a službeno ostao dužan još 4,5 milijuna.

 

--

 

Za one koji ovaj uvodnik nisu pročitali ranije, zaista sugeriram da pročitate kako biste shvatili modus operandi.

vratili se lipi dani dok se tresla stara plinara 

baniraju se mamicevci jer brane mamica :D

 

Ovdje je već rečeno, nema smisla uzrujavati se oko njegovih apologeta u medijima i među običnim ljudima, primjera kakvih vidimo i ovod,oni će nastaviti po svom još neko vrijeme, određenom dijelu pučanstva će on zauvijek biti idol, tatta, maminjo, domoljub, fini momak koji se nekad zanese jer previše voli dinamo, čovjek koji sve voli i svima pomaže itd. a presuda je donesena zbog pol. pritiska i hrvatskog sudstva i slične formulacije. Za dosta ljudi je bilo važno jedino da je dinamo ispred hajduka i zanimao ih je samo nogomet. Nisam za mamića ali ekipa itd., svega je tu bilo i neće to nestati preko noći ako i ikada. 

Sada je najvažnije da se dinamo rasčisti a ne da njegovi trbuhozborci i poltroni samo promijene kapute i ostanu na vlasti. 

Inače vezano uz jedan tekst na telesportu, izgleda da sam time što sam se poveselio pokojoj pobjedi u Europi podržavao org. kriminal... 

Ti ne znaš ni prvu rečenicu sa razumjevanjem pročitati. Razina osnovnoškolaca

Novac koji bez njega nebi nikad imali.

Izvrsna logika. Pljesak. 

 

Nisam jedan od onih pesimista koji samo beskrajno seru po hr. Hr je ispred cijelog istocnog bloka s iznimkom slo i ceske,; poljaci, madjari itd imaju manje place od hr. A bosna je doslovno zemlja 3 svijeta. Tako da bih te prvo tu ispravio u bilo kakvom pokusaju stavljanja hr i bih u istu recenicu.

Drugo, nisi 'ubra' poantu- na stranu sto hrvata u bih ima malo i zive na 30% tog teritorija... krecem od sebe, ja kao hrvat sigurno se ne bih ugodno osjecao zivjeti u srpskim ili turskim kasabama kao banja looka ili sarailabad. Fora je u tome da bolesna braca nikad vise, ponavljam, nikad vise, dok god zive, nece moci u hrvatsku. Jedno je 3, 5, 7 godina. Ali nikad vise? To je nesto drugo. I konacno. Koji novac ti moze to nadomjestiti?

Cak i da odu na neke destinacije kao tajland, opet je to za nas strano. Drugi mentalni sklop, drugi ljudi, tamo si bez korijena.

U eu ne mogu ici, znaci zaboravi st tropez i slicne finte, ne moze.

U hr se mogu pokusati svercati na ljetovanje kao jedan drugi cetnik 'dragan dabic' ali ipak bojim se da ne- imaju obojica previse kockaste glave.

A onda tu je i pitanje ega, pitanje za milijun eura: sto mislis kako se mamic osjecao za vrijeme sp u rusiji a pogotovo za vrijeme proslave u zg?

On je sebe vidio kao arhitekta te ekipe, dobrog oca i pastira. I umjesto svjetla pozornice u moskvi i zg, da ga novinari iz cijelog svijeta potezu za rukav, umjesto da se peči i preserava da je to njegova zasluga, da su florentino i wenger, mourinho ili raiola 'njegovo drustvo',  da bude na dodjeli zlatne lopte modricu u parizu ili svici (kao zvone), da ispred svih povede pjesmu u busu i zapocne s pjevanjem lijepe nase na bini... on je to sve gledao iz neke smrdljive pizzerije u smrdljivom medjunozju, sam bez igdje ikoga jer cak i njegovi rezimski novinari su bili u zg pa mu nisu mogli viriti iz rektuma.

Osvajanje srebra je san, mit, legenda, nesto sto cekas cijeli zivot... a onda si osudjen to gledati sa strane, a da te nitko nije spomenuo.

To je kao da cijelog zivota zelis jednu curu i na kraju s njom zavrsi tvoj arhineprijatelj. To mora jebeno boljeti.

Mamica je oduvijek frustriralo sto za razliku od cire nikad nije bio heroj masa: ne, njega su mrzili svi. Zamisli sebe, da ti tisuce ljudi na stadionu skandira da si cigan iz tjedna u tjedan, i tako 15 god, da vozis auto po gradu a svakih 100m grafit 'mamicu cigane odlazi iz svetinje'.

Dakle za mene osobno kao covjeka ne postoje novci zbog kojih bi bio spreman zauvijek, do smrti, napustiti hr bez mogucnosti da dodjem bar jednom i bar na 3 minute, ma samo da udahnem zrak na trgu. Mamic nema ni te 3 min.