Joso Mandarina je napisao/la:
canislupus je napisao/la:
Uspoređuj ti što hoćeš. Mogao si pogledati moj cijeli post umjesto ovog isječka izvađenog iz konteksta pa bi razumio da sam odgovarao na komentar u kojem se tvrdilo da smo pod Bjelicom bili defenzivno dominantni u LP, što smatram netočnim. Pod Bjelicom smo primili 13 pogodaka, a s Mamićem 14 s time da je Wallcotov postignut iz zaleđa što s VAR-om trenutno ne bi bilo moguće.
Vidi cijeli citat
Pozdrav svima na forumu.
Nije baš sve u brojkama. Zoran Mamić je tada imao Soudanija, Fernandesa, Ademija, Sigalija, Pjacu, Pivarića, Antolića, golmana Eduarda...na klupi Benković, Marko Rog itd.
Imao je u tom trenutku pola ekipe od 5+ milijuna i ostale igrače koji su reprezentativci, mladi reprezentativci, reprezentativci drugih zemalja itd. Čak i ovi podcijenjeni poput Antolića i Pivarića su kasnije bili proglašavani najboljim veznjacima poljske lige ili su pak bili reprezentativni bekovi na srebrnom svjetskom prvenstvu.
Bjelica nije doveo nijedno spektakularno pojačanje i ulazak u njegovu eru je bio prilično depresivan. Nakon katastrofalne igre pod Jurčevićem i Cvitanovićem (ispadanje od Albanaca) se očekivalo daljnje mučenje čak i u domaćoj ligi. Prodao se i Soudani koji je dotad bio pola ekipe. Otišli su Benković i Sigali kao standardni stoperi i stupovi ekipe.
I dolazi Bjelica u bijeloj košulji za finale kupa. Nakon toga brzinski dovodi tamo neke anonimuse: Petkovića, Dilavera, Oršića, Kadziora, Leovca i Teophila za UKUPNIH 3,5 milijuna eura. Pet vrhunskih igrača za 3,5 milijuna. Jedini skuplji igrač (3 milijuna eura) u tom transfer roku je bio Beli na kojemu su Mamići inzistirali a Bjelica ga je u intervjuima odbacivao kao mogućnost čak i samo dan prije transfera. Šteta što ta 3 milijuna nije Bjelica potrošio po svom guštu jer me strah i pomisliti koju bi ekipu Dinamo imao da se u potpunosti vjerovalo Bjelici i da mu se potpuno prepustio budžet za pojačanja.
I trenerska ruka se ipak više vidjela pod Bjelicom. Pod njim se stvarno znalo u kojem trenutku gdje treba biti koji igrač. Čak i mi laici bi uvidjeli ukoliko bi neki igrač ispao sa pozicije jer smo i u snu znali gdje ko treba biti u kojem trenutku. Kod drugih trenera to nije bilo tako nego je to bio kupus u kojem se nije znalo ko pije a ko plaća i oslanjalo se na goli talent. Pa i Zoki se oslanjao na individualnu kvalitetu i genijalnost Soudanija, Fernadesa i sličnih igrača. Tako će biti i ove sezone. Zdravko će svom bratku nakon kvalificiranja u skupine (LP ili EL) dovesti vrhunska pojačanja da se Zoki ne bi slučajno sramotio u Europi jer sramoćenja su za Jurčiće, Jurčeviće pa i Bjelice ukoliko ne mogu od ničega napraviti pitu...a za braju Zokija su ipak reprezentativci Čilea, Hrvatske, Alžira, Portugala i sličnih respektabilnih zemalja, ne ide on u boj sa igračima koji koštaju manje od Juranovića. Čekajmo kraj kvalifikacija, tada dolaze novci od kvalificiranja u skupine i tada braji Zokiju dolaze reprezentativna pojačanja. Dinamo je nikad poželjniji, ima vrhunski rejting (zbog rezultata, Olma itd.) i ne bi me čudilo da dođu imena koja dosad nisu ni pomišljala na dolazak u Dinamo.
Bjelici je bilo bitno da ima karakterne igrače koji će odraditi ono što traži od njih a ne kako se zovu i koliko koštaju. On je odmah rekao da mu ne trebaju Ćorić, Soudani, Sammir i još neki. Doveo je nekoliko igrača po svom guštu i ukomponirao ih u odličan tim. Uz to podigao vrijednost tim igračima. Napravio je za klub vrhunski posao i zato takav trener ne može biti preskup.
Mamić je imao skup kvalitetnih individualaca, ali nikad od njih nije napravio tim. To je još prolazilo u HNL (liga je bila slabija), ali vani nikako.